25. 12. 2019.

Prokletstvo žena u životu Edgara Alana Poa




Nekada davno, jedan mističan čovek krenuo je u potragu za nadahnućem. Lutao je dugo i pronašao ga je tek sa one druge strane romantizma. Put beše težak, maglovit, pun izazova i inspirativnih susreta. Zajedno sa svojim saputnicima, mačkom i gavranom, nailazio je na ubistva, tragedije, misterije, ali ništa na njega nije ostavilo tako snažan utisak kao smrt i tragična sudbina lepe žene. Sledeći citat je ubeđenje koje je naš mračni pisac, Edgar Alan Po, neretko isticao.

Smrt lepe žene, nesumnjivo je najPOEtičnija tema na svetu

Zašto?

Preko svoje umetnosti pokušao je da savlada patnju, ali isto tako je želeo da dočara samu suštinu savršenstva i propadanja. Pisanjem je odao počast i oplakao gubitak njemu najdražih žena.

Sve dame koje su ga inspirisale, pored svog tragičnog kraja, posedovale su vanvremensku lepotu. Lepotu, kao jedan od onih pojmova koji se ne može objasniti, već se samo može osećati, Po je smatrao nedostižnom i prolaznom. Sve što je neuhvatljivo i što gubi na svojoj savršenosti, kod nas izaziva veliku tugu.

Nestajanje lepe žene bi onda prestavljao dvostruki gubitak, koji bi zasigurno potresao svakog.

Helena, žena dostojna bogova

Džejn, majka njegovog druga, bila je njegova prva ljubav. Nazvao ju je Helena, jer njeno pravo ime, po njegovom mišljenju, nije moglo da dočara taj klasičan lik koji bi zasigurno, opčinio celu tadašnju antičku Grčku.

Poređenje sa Jelenom Trojanskom nije u potpunosti opisalo ovu damu, pa je pri kraju pesme naziva i Psihom, ženom kojoj su bogovi zavideli na lepoti. Ona pored toga što je bila sinonim za perfekciju i nedostižnost, posedovala je domišljatost pomoću koje je prevazila razne izazove koji su joj bili nametnuti.

Možemo onda, na osnovu ovih komparacija, zaključiti da je Džejn bila žena koja nije posedovala samo ispraznu lepotu.


Ligeja, dama neobičnog savršenstva

Ligeja, žena nesvakidašnje lepote i učenosti. Upadljivih crnih očiju, u kojima je krila tajnu, samo njoj poznatu. Mirna i tiha, ali puna strasti. Svakog je lako mogla opčiniti.

Nažalost, idealna dama, kod Edgar Alan Poa, ne može se dugo zadržati na ovom svetu. Ona mora umreti, kako bi ostala tako savršena, prelepa, nesvakidašnja i na neki način postala vanvremenski ideal. Ligeja, bez tog čudnog i mističnog sjaja u očima, dočekala je svoj kraj bolesna.

Umiravši, ostavila je ožalošćenog muža, koji je kasnije pronašao novu suprugu, ali nikada nije mogao prestati da razmišlja o jedinstvenom i nesvakidašnjem pogledu prelepe Ligeje.

Eleonora i Anabel, devojke neiskvarene i čedne lepote

Eleonora, rođaka, koja je sa svojih nepunih petnaest godina umrla. Opis koji bi najbolje mogao dočarati nju je svakako rečenica, gde Po kaže da je stvorena savršeno lepom, samo da bi umrla. Nije pripadala ovom svetu, već božanstvima, gde im se tako mlada i vratila.

Slična sudbina je zadesila i Virdžiniju, devojku u koju je Edgar Alan Po bio neutešno zaljubljen kao dečak. Ona je bila ta, koja ga je inspirisala da napiše jednu od njegovih najpoznatijih pesama – Anabel Li.

Prokletsvo savršene unikatnosti

Sve ove dame, zadesila je ista sudbina. Nosile su prokletstvo koje donosi suštinska lepota i nesvakidašnjost. Pored nestvarnog fizičkog izgleda, naš ožalešćeni ljubavnik, isticao je i da su one bile uzvišene duhovnosti, prelepog glasa, velike učenosti i genijalnosti koja se graničila sa ludilom. Bile su unikatne.

Predstavljale su sinonim za savršenost i zato se nisu dugo mogle zadržati na ovom svetu. Bile su sličnije božanstvima, nego običnim smrtnicima. Po je tim poređenjem sa bogovima, želeo da nam stavi do znanja, da mi ne možemo uhvatiti i zadržati lepotu, niti dugo uživati u njoj. Njenu neuhvatljiost i nedostižnost je poistovetio sa tragičnim završetkom života prelepe žene.

Otvara nam se sada još jedno pitanje tu. Da li ja taj kraj zaista tragičan ili pak nije?

One su svojom smrću postale vanvremenske, besmrtne, predmet obožvanja, divljenja i izvor neiscrpne inspiracije, što je i bila svrha njihovog postojanja. O njihovoj lepoti, koja je bila toliko perfektna, da je bila nestvarna i nesvakidašnja se i dan danas čita.

izvor 

Нема коментара:

Постави коментар