12. 3. 2019.

Arthur C. Clarke, Pobratak predaka, Karantin ( kratka priča )



Narode Zemlje odbaci svaki strah. Mi dolazimo u miru. Nema mesta neprijateljstvu među rođacima. Da, rođacima, jer mi smo već bili tu...

Lako će te nas prepoznati kada se budemo sastali za nekoliko sati. Približavamo se Sunčevom sistemu brzinom koja je gotovo jednaka brzini ove poruke. Vaše Sunce je već najsvetlija zvezda na nebu ispred nas. To je ono isto sunce koje je obasjavalo nase zajedničke pretke pre deset miliona godina. I mi smo ljudi kao i vi, ali dok ste vi zaboravili svoju istoriju, mi smo upamtili našu.

Naselili smo Zemlju u doba vladavine velikih reptila, koji su već izumirali kada smo došli. Vaš je svet bio tropski planet na kojem smo se osećali vrlo ugodno. Pa ipak, pogrešili smo. Mada smo bili gospodari svemira, nismo znali gotovo ništa o klimi, evoluciji, genetici...

Četiri miliona leta - zime tada nije bilo - naša kolonija je cvetala. Iako smo bili prilično izolovani, budući da je u to vreme put od jedne zvezde do druge trajao godinama, ostali smo u stalnoj vezi sa našom matičnom civilizacijom. Tri ili četiri puta svakog veka dolazio bi svemirski brod koji bi donosio vesti iz Galaksije...

A onda, pre dva miliona godina, Zemlja se počela menjati. Vekovima pre toga bila je pravi tropski raj; zatim je temperatura naglo opala i led je krenuo sa polova. Uporedo sa klimom menjali su se i kolonizatori. Sada nam je jasno da je to bilo prirodno prilagođavanje na promene koje je donosio kraj dugog leta, ali tadašnji stanovnici Zemlje bili su generacijama uvereni da je u pitanju neka čudna, opaka bolest. Bolest koja ne ubija, koja ne oštećuje psihu, ali jezivo izobličava.

Pa ipak neki su ostali imuni. Ta jeziva promena poštedela je pokolenja njihovih potomaka. I posle nekoliko hiljada godina, kolonija se podelila u dve odvojene grupe - gotovo dve različite vrste - između kojih je vladala sumnja i ljubomora.

Podela je donela zavist, neslogu i, konačno, sukob. Kada se kolonija napokon raspala, a klima jos više pogoršala, oni koji su mogli napustili su Zemlju. Ostali su utonuli u varvarstvo.

Mogli smo da ostanemo u vezi, ali bilo je previše stvari da se uradi u svemiru koji ima sto triliona zvezda. Do pre samo nekoliko godina nismo znali da li je neko od vas uspeo preživeti. A tada smo uhvatili vaš prvi radio-signal, naučili vaše jezike i otkrili da ste odavno izašli iz divljaštva. Dolazimo da vas pozdravimo - naše davno izgubljene rođake - i da vam pomognemo.

Naučili smo mnogo o eonima proteklim otkad smo napustili Zemlju. Ako budete želeli da vam vratimo večito leto koje je vladalo pre ledenog doba, učinićemo to rado. Ali ono najvažnije tek dolazi: nosimo sasvim jednostavan lek za neugodnu, pa ipak, neškodljivu i bezopasnu promenu genetskog koda koji je unesrećio toliko kolonista. Možda se mutacija već dogodila prirodnim putem - ali ništa ne smeta i ako nije. Narode Zemlje, ponovo možeš ući u društvo kosmičkih bića, bez stida, i bez ikakvih prepreke.

Ako je neko od vas još beo, mi ćemo se lako pobrinuti za to...


KARANTIN


Sagoreli komadi Zemlje još su ispunjavali pola neba, kada se pitanje profiltriralo iz Generatora radoznalosti do Centrale.

- Zašto je to bilo nužno? Iako su bili organski, oni su ipak dostigli treći stepen inteligencije.

- Nismo imali izbora, pet predhodnih jedinica ostalo je beznadežno zaraženo kada je stupilo u kontakt.

- Zaraženo? Kako?



Nekoliko mikrosekundi proteklo je sporo, dok je Centrala prizivala ono malo izbledela sećanja koje je procurilo pokraj Cenzorskog ulaza, kada je preopterećenim Vodovima za izviđanje bilo naređeno da pristupe samouništenju.

- Oni su se suočili s... problemom... koji se do kraja ne može analizirati u toku veka svemira. Iako uključuje samo šest operatora, oni su postali sasvim opsednuti njime.

- Kako je to moguće?

- Ne znamo; mi to nikada ne smemo saznati. Ako bi tih šest operatora ikada ponovo bilo nađeno, to bi bio kraj svih racionalnih računanja.

- Kako se oni mogu prepoznati?

- To takođe ne znamo; zabeležili smo im samo nazive pre nego što se Cenzorski ulaz zatvorio. Naravno, oni nam ne govore ništa.

- Svejedno, želim ih znati.

Voltaža Cenzure počela je rasti, ali nije blokirala ulaz.

- Evo ih: kralj, dama, lovac, skakač, top, pešak...

Нема коментара:

Постави коментар