1. 6. 2010.

Ljubavna poezija nepoznatih autora








Sve suze sveta sprala je kiša. Na kraju nisi ni siguran
da si uopšte plakao, niti da si dno dotakao...
...a nagao kakav jesam, slagao sam sebe da si laž
I vratio se svojim starim stazama...

Ali ni svi peroni sveta me ni malo nisu promenili:
i dalje isti blejer iz bloka, uvek mastarskog oka,
nikad izvan svog toka... mikrofon i dalje rokam na putu do doka luke sreće.


I dan je taj što me vara, plavetnilo neba misli skreće.
...a onda padne noć, prokleto dugi sati, sakatim srcem shvatim:
sitnice, ponos, inati neće mi dati da pratim trag - a znam:
sve je ništa, slomiću kazaljke, vreme će stati,
kosmos će čekati! ...da samo umem da te vratim!!!


Tražim te, sanjam te pijanim očima, u noćima, u tuđim licima,
u stanovnicima nekih drugih svetova - gde je naš?
Mičem usnama bez glasa dok pada zaborava plašt...
Ćutim jer znam da znaš. Uvek si znala ! Ti...
Jedina moja, tebi koja odavno nisi jedina:
svaka sekunda kao godina, al' barem znam na čemu sam,
i barem znam da nema nas i spreman sam da budem nasmejan pred svima
iako te kad sam sam i dalje oblikujem od oblaka dima!

...i kroz paučinu vraćam dane kad smo ti i ja još bili tim
oprosti što nemam snage da te slažem da ti želim sreću sa njim

a i šta će ti to od mene? Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to što jesi, tu gde si ... šta god da se desi,
ti budi oke i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga voliš a mrziš, kad mrziš a voliš i lomiš se da izdržiš...

Ostaje nada da će nekad negde neko hteti da shvati
mene.. moja lutanja, maštanja i sanjanja i znati da ih prati
i ko zna... možda jednom nađes me, tamo gde prestajem ja
gde počinjes ti, gde stali smo mi, gde sada su drugi...
...ali srešćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada voleo više od sebe.


Marčelo, Jedan život 
_______________________________________


A da se ja pretvorim u šapat
Razmažen
Vrućičav
Sevdahan
Hrleni

A da ti poljubim zube i nepca
I treće levo rebro
I da me skupiš u grudi

Prosto kao kad udahneš Sever
Kao kad oduvaš pramen sa čela
Kao kad ušuškaš jastuk
Kao što žmirneš na Sunce

A da ti zasanjam ždrebe na buri
Drhturavo
Osamno
Divlje
Iskislo

I da ti izmislim pčele i bube
I sve
Sve što zaželiš

Pa da opsujem

Što si daleko
Da me u snegu
Zazeleniš...

 (toki?)

_______________________________________


Ista noć

Kako to, da jedna ista noć,
što smo je proveli zajedno,
tvom srcu dade mir,
a mene zauvek ispuni
ludom ljubavi ? 


GOSPOĐA INTO BETO (11. vek)
JAPAN
 

_______________________________________


Ko je bio taj koji je ljubav
prozvao imenom ljubavi?
Zar ne bi bilo bolje
da ju je nazvao umiranjem,
kad ljubiti uistinu znači mreti.


Nepoznati pesnik iz zbirke


KOKINŠU (9.vek)



_____________________________________

 Tri stvari imaju tvoje oči Leila:

Crne dijamante Hindustana,
Sjajnu svilu Lahore
I lavu Fudžijame.

Lava je sjaj tvojih očiju,
Svila njihova toplina,
Dragulji tamna dubina.

Tri stvari ima tvoje srce Leila:

Žute burmanske zmije,
Otrovne gljive Bengala,
Otrovno cveće Nepala.

Otrovno cveće tvoje
su zakletve,
Otrovne gljive
tvoji poljupci,
Burmanske zmije
Tvoja izdaja.

Nepalski pesnik


__________________________________

Tragač



Tajanstveni otok
neotkrivene
vrele zemlje žene
tragova zmije,
blago sakriveno
crnog gusara
zaštićeno pečatom
ukletog…

Pronađeno,
požuda nema mira,
skidaš sve sa sebe,
gledaš diraš,
diviš se,
ničice padaš,
ukletim
bez povratka….

Uklet postaješ,
proklet ostaješ,
nestaješ u svijetu
mora
prokletih tragača…

Samo zbog tebe.

_________________________________________


Brini se za ovaj dan.
Zbog njega je život.
Pravi život života.
U njegovom kratkom toku je sve:
Realnost postojanja
Radost rasta
Veličanstvenost akcije
Slava snage.
Juče je samo sećanje.
A sutra je samo vizija.
Samo dobro življeno danas
Čini svako juče sećanjem na sreću
i svako sutra vizijom nade.
I zato se dobro brini za ovaj dan.


(Sanskritska pesma)

______________________________________

Jesen je prelila zlatne boje na misli moje,
izvukla ih iz samoće, ko zrelo voće...
Pa se vešto igra sa njima, međ' listovima,
gde sam skrio ime tvoje, i želje svoje.

Evo je jesen ponovo stiže, i sve je bliže
i nagoni me da se setim, da poletim,
da srce ponovo tebe traži, ali bez laži.

Kovitla u meni žuti list, k'o duša čist.

Sa lišćem vetar i srce nosi u smeđoj kosi,
tamo kud si otišla ti, i gde umiru leptiri.
U oku zelenom radost se roji, snovi tvoji
i ostvarenje tvoje traže, moje najdraže.

Jesenje zore dušu mi more, i setno zbore;
tačno je vreme, dalek je put i vetar ljut.
Razastri najlepše snove, k'o misli ove
zima evo ,na pragu drema, povratka nema.

Ako dočekam jesen novu, k'o što sam ovu,
potražiću te u kaplji kiše, što vreme briše.
Ja ću se sakriti u kaplji rose, kraj noge bose.

Spojićemo se nečujno, lako,
a onda ostati tako...
Zauvek stopljeni ostat' u travi,
k'o ljubavnici pravi...

_______________________________________



SENRJU



Senrju ima istu metriku kao haiku ali sebi dozvoljava da bude šaljiv, ironičan, podrugljiv, da se ismeva svim onim tipično ljudskim slabostima i vrlinama. Može biti sirov, bestidan, pa čak i okrutan.
Mada je linija koja deli haiku i senrju pesmu vrlo tanka i skoro nestalna, dobar senrju je uglavnom onaj koji će nas pre naterati na osmeh nego na promišljanje. Senrju za svoju pozadinu ima društvo, odnose u njemu, religiju, filozofiju, sve ono što će nas navesti na zaključak da se baš opevano ima „tako čitati”.
Savremeni haiku stoga je često senrju. Dobar haiku ne analizira, ne ulepšava, ne nameće zaključak, dok dobar senrju u sebe uključuje sve to usmeravajući nas ka svojoj suštini:


LJUBAVNO PISMO
OD MOMKA KOGA NE VOLI
POKAZUJE MAJCI
nepoznati autor




Nepoznati japanski pesnik


Ne plači, o zrikavče!
Nema ljubavi bez rastanka
ni za zvezde na nebu!

----

Začuvši ljudske glasove,
cvetovi trešnje
malo porumeneše.

____________________________________________

Pesnik misli na svoju dragu


Još uvek kiši.Vetar ranjava
Cveće jasmina u mome vrtu
I lomi božure, koji posipaju stene.
Otvaram prozor i kao da vidim
Talasanje devojačkih kosa.
Žalostan sam i mislim na svoju dragu.
Plavo nebo, zeleno more i bele planine nas dele.
Ah, kad bi ove ptice mogle poneti
Mojoj dragoj list koji joj sada pišem.
Ah, kad bi potok mogao da joj ponese
Latice mojih božura! Magnolije sjaje u noći.
Ne uzimam lutnju .Promatram mesec,
Koji mi nalikuje na golem magnolijin cvet.


_________________________________________

Golubice moja, gde su usta tvoja


Golubice moja, gde su usta tvoja
Golubice moja, gde su usta tvoja?
Oči krasne tvoje što ne glede na me?
Kak to pomeržaše ljubiti zenice,
Kogda veseliše svegdar moje serdce?
Ah, ne mogu, sive (i), na te pomisliti
Il uzrok žalosti tebe prepisati.
Izdavno bo vrag naš mreže prostiraše
I meneka s tobom mraziti željaše.
Zato molim tebe, golubice moja,
Pokloni mi serdce i ustašca tvoja.

(XVIII vek)

____________________________________

GIZDAVA GOSPO



Gizdava gospo, vi ste uzdah moj!
Kada vas vidim, zar me kida vrući;
iz polja, s posla, vraćajući se kući
ko luđak idem vičući oja oj.
Trčim i trčim, pustivši volove
i kad ne radim, moje misli plove
za vama što ste dičnija od zlata,
ko potočnica miljem ste bogata,
ko cvet brnistre okrunjena sjajem.
Ako vam, gospo, sve to srce dira,
s prozora vašeg pogledajte na me,
a ja vam, evo, za uzdarje dajem:
svinjčetu vašem punu korpu žira,
teletu vašem punu korpu slame.
A vama, gospo duše umiljate,
vama donosim košaru salate.

(Nepoznati pesnik, 14. st, Italija)




____________________________________



Nepoznati

(kraj XVIII veka)

Monaška pesma

Bledi mesec mi ne sjaje,
Nit toplotu veće daje
Jarka sunca zlatni krug.
Sve jestestvo hod okrenulo,
Tužno srdce mi uvenulo,
Ptice poju smutne glase,
Čuvstva moja vuku na se.

Nestala mi jest uteha,
Nejma šale niti smeha,
Onom koj se sveg odriče.
Trava meni v ruci vene,
Radost jest mertva za mene,
Od kad te moram ostaviti
U tavnoj rizi tavniti.

Černa rizo, pokri tužno,
Od žalosti, tuge sužno
Srdce koje sada vene;
Tvorcu treba ono dati,
A za beo svet nejmati
Niti misli niti volje
Ot današnjeg dana bolje.

V mračno mesto stupa noga,
Duža mora samog Boga
Ot sada dovek iskati.

Neće rizu luča proći
Neće ljubav v oči doći,
Koju sam za tebe imao.
Nek poznata bude tebi,
Samo dok me tužna sebi
Černa zemlja, naša mati,
Uzme jošte pokoj dati.

Sva mi radost jest u tebi,
Ja ću tužan tužit sebi,
Nikom drugom, ah, doveka!
Taman budi, sunčnom krugu,
Nikad ne pokaži dugu,
Mesec sveta lišen budi,
Svaka ptica za njim hudi.

Kad poslednji dan mi suda
Bude, a ti mener huda
Ozari, osvetli svetom!
Da mi duša vidit kamo
Ići valja i da samo
Ah, do drage svoje dojde, -
Žiznj večnu s njome projde.


(izvor )

____________________________________


Hristu raspetom



To, da te ljubim, Bože, po sve dane,
ne nuka mene slava drugog sveta,
niti me nuka strah od pakla kleta
da grehe svoje napuštam i mane.

Ti me na ljubav nukaš, jer me gane
kada te vidim na krstu raspeta,
nuka me muka tvoja i smrt sveta
i nukaju me tvoje ljute rane.

Ljubav mi tvoja takvu snagu stvara
da bih te voleo i da neba nije,
plašio te se bez paklenog jara.
Za ljubav moju ja ne tražim dara,
pa da i nema nade što me greje,
ljubio bih te sa jednako žara.
...
Ovaj poznati sonet nastao je verovatno u drugoj polovini 16-tog veka. O njemu su napisane mnoge rasprave. Pripisivali su ga svetoj Terezi Avilskoj, Ignaciju Loyoli, Lope de Vegi i drugim ličnostima, ali pitanje autorstva ove pesme do danas nije rešeno. Po mišljenju mnogih, to je jedan od najsavršenijih soneta što su ikad napisani, koliko po izvanrednoj, upravo majstorskoj izražajnoj strukturi i neobičnoj muzikalnosti, toliko po onom mračnom unutrašnjem žaru, mističnom zanosu i predaji. Nažalost, prevod pokazuje samo deo lepote originala.

_______________________________

Nepoznati

(druga polovina XIV v.)

Ispovedna molitva

1
O mne grešnomu,
uvi mne grešnomu,
gore mne grešnomu,
ljute mne grešnomu.

Pogiboh va greseh mojih,
kako mi se deti s grehi mojimi,
ne gubi me Gospodi, s grehi mojimi,
i ne pogubi me s bezakoni mojimi.

Velici i mnozi po istine
moji gresi i moja bezakonja
tisušta tisuštami tmi tmami
pred toboju, Gospodi,
po vse dni i po vse nošti
i po vse časi streših ti, Gospodi,
prosti me.

Izbavi me, Gospodi,
gorkija, ljutija, zlija
i naprasnija smrti
i nekrasnija.

Daruj mi, Gospodi
slzi pokajanija,
slzi pokajanija,
slzi umiljenija.

Daruj mi, Gospodi,
smrt i končinu blagu
s pokajanijem i sa slzami
i sa pričaštenijem svetih božestvenih
i prečistih Hristovih tajin
sa ispovedanijem čistim.

Sgreših, Gospodi,
prosti me za ime tvoje svetoje,
Gospodi,
prosti me jelika ti sgreših
va vse dni života mojego
i po vse nošti i po vse časi
jeliko ot junosti mojeja
i do starosti.

2
A se sut gresi moji:
ljubodejanije, preljubodejanije,
blud, nečistota,
rastljenije tela,
raždeženije ploti,
istecanije pohoti skvrnije
na jave i va sne

Sgreših, Gospodi, prosti me.

3
A se sut gresi moji:
srebroljubije, zlatoljubije,
slastoljubije, slavoljubije,
samoljubije, sanoljubije,
miroljubije, platoljubije

Sgreših ti, Gospodi, prosti me.

4
A se sut gresi moji -
mnogoslovije, ljuboslovije
praznoslovije, skrvnoslovije,
lažeslovije, smehoslovije,
bludoslovije, sramoslovije,
bujeslovije, sujeslovije,
basnoslovije, sprotivslovije,
zloslovije

Sgreših, Gospodi, prosti me

5
A se sut gresi moji:
lihoimstvo, mazdoimstvo,
posuloimstvo, rezoimstvo,
čužeimstvo,
opalstvo i okajanstvo,
nasilstvo, krivosudstvo,
upremstvo, unovorstvo,
naprasanstvo, nepokorstvo,
lakomstvo, pretebstvo,
laskrdstvo, nesitstvo,
pijanstvo,
nečuvstvo, neverstvo,
visokoumstvo,
svetokradenije,
surovstvo, prezorstvo,
licemerstvo, pronirstvo,
lukavstvo, zbojstvo,
izvitstvo,
neumstvo, nepostavstvo,
nedostojimstvo

Sgreših ti, Gospodi, prosti me.

6
A se sut gresi moji:

objadenije,
upivanije, blvanije,
tajnojadenije
i oklevetanije, oglagolanije,
osuždenije, kičenije,
zlonravije, zlopomnenije,
zlosrdije, žestosrdije,
nemilosrdije,
šetanije, šeptanije,
roptanije,
huljenije, kobenije,
uninije, bezčinije,
mnenije, prenije,
tašteslovije,
neposlušanije,
samopravljenije,
neispravljenije molitvi,
nebreženije o svojej duši,
nebreženije o svojem spaseniji,
nebreženije o Božjim dele,
nebreženije o crkovnom peniji,
nebreženije o kelejnoj molitve,
nebreženije mnišskago pravila,
nebreženije manastirskago opštago žitija

Sagreših ti, Gospodi, prosti me.

7
A se sut gresi moji:

zavisti, nenavist,
revnost, jarost,
skupost, lenost,
slabost, ljutist,
bujest,
unost, praznost,
gordost,
drzost, mrzost,
gorest,
ostroželčije, naglodušije,
sverepstvo,
zlokozanstvo, zlomistvo,
rugateljstvo,
pitljivstvo, strpotljivstvo,
plenjenije, pomračenije,
prevraštenije, razvraštenije,
parenije, složenije,
smeh, klič, plišt,
gnev, svar, boj,
tatba, laža, svada,
obada, obida, vražda,
mnogosanije,
riznoje ukrašenije,
skrvnih mislej primanije,
posvednevnoje padenije
va sne i va jave,
sablažnjenije,
iskušenije.

8
Mnogaždi nedostojin si vhodil jesam
va svetuju crkov i va sveti oltar.
mnogaždi nedostojin si celoval jesam
svetoje jevangelije i svetija ikoni
i časni krst i mošti svetih,
mnogaždi nedostojin si jal jesmi
svetuja doru i hleb svetuja
Bogorodicu iže ot Panagija,
mnogaždi nedostojin si pričastah se
svethi i božastvenih
prečistih tajin Hristovih,
mnogaždi krošku uronil jesam
Bogorodicu svetija hlebca
ili dori ili proskuri,
mnogaždi klet se i rotil se jesam na krive,
mnogaždi va kletvu vpadoh,
mnogaždi kletvu prestupih,
mnogaždi mnogih poklepal jesam,
mnogaždi u mnogih zaprel jesam
čužego imenija,
mnogaždi namita lišil jesam
mita ili najma ili mazdi jego,
mnogaždi u mnogim posuli i mazdi
vzimal jesam,
mnogaždi mnogih lajal jesam,
mnogaždi mnogih ukoril jesam,
mnogaždi mnogih pohulil jesam,
mnogaždi mnogih zloslovil jesam,
mnogaždi mnogih sablaznil jesam,
mnogaždi mnogih oskrbil jesam,
mnogaždi mnogih klet jesam,
mnogaždi mnogih bil jesam i do krove
a sa vsemi time ne prostil se jesam
mnogaždi osezah i zreh
smradnija tajnija detorodnija udi moja,
mnogaždi na ženu ili devicu
ili na otroča krasno vazirah
s pomišljenijem i sa želanijem plotskim
mnogaždi mnogih obidel jesam,
ili oklevetal,
mnogaždi mnogih osudil jesam,
mnogaždi oblenih se vstati
na kelejnuju molitvu
i crkovnoje sbornoje penije
na polunoštnicu i na utrnuju i na moleben
ili k časom i k liturgiji
i k večernji i k nefimonu.

9
Ne ispravil ti jesam, Gospodi,
pokajanija i ispovedanija na zemlji sej,
va vse dni života mojego,
ne ispravil ti jesam, Gospodi,
va belceh krštenija
a v črnorizceh obeta mnišskago žitija
i velikago svetago obraza skitničeskago,
i ne ispravil jesam, Gospodi,
otcem svojim duhovnim va pokajaniji
i va ispovedaniji i va opitemijah,
i ne ispravil jesam, Gospodi,
posta, poklonov molitvi
i vsakija ne stvoril jesam opitemiji
i vsegda stvoril jesam delo Božije
s nebreženijem.

10
Gospodi, sija vse sgreših,
sija vse ispoveduju,
sih vse kaju se,
sih vseh prosti me.

Gospodi,
prosti me, Gospodi,
prosti me,
jeliko pomnju, Gospodi, sgreših,
prosti me.

Gospodi,
pomiluj me nedostojnago,
očisti me, spasi me grešnago,
okajanago, skvrnago,
nečistago, nedostojnago
i bezakonago, bezumnago,
nerazumnago, neistovnago,
zlonravnago, zlokozananago,
zloobraznago, zlopomnimago,
zlopitljivato, zlosrdago,
zlodejivago,
ljubodejivago,
neključimago, nepostavnago,
svraštenago, razvraštenago,
osuždenago, padšago,
slabago, unilago,
lenjivago, netrpeljivago,
sonljivago,
neposlušljivago, nebržljivago,
nečistivago, nepokorljivago,
lastljivago, roptivago,
strpotljivago, gnevljivago,
gordeljivago, zavistljivago
lukavago, bestudnago,
bezrodnago, besčinago,
licemernago, jarosnago,
strastnago, naprasnago,
pomračenago, otemnjenago,
okajanago i ožestočalago,
nečuvstnago, nečlovečnago,
nepotrebnago,
vrednoumnago, sujeumnago,
sujetnago, surovago,
sverepago rugatelja,
dosaditelja postidnago,
mrzkago, skarednago,
gnusnago, grubago,
glupago, gluhago,
hudago, bednago,
nemoštnago, smertnago,
tlenago raba svojego
vredoljubca, bljudoljubca,
pltoljubca, smeholjubca,
slavoljubca, slastoljubca,
pohotljubca.

11
Uvi mne,
kako hoštu ot vraga izbiti
greholjubiv si!

Gospodi, sgreših, prosti me,
primi me, Gospodi, kajuštago se
i pomiluj me, Bože,
milostiv budi mne grešnomu
i pomiluj me, Bože,
očisti me grešnago i pomiluj me,
sazdavi me i pomiluj me,
besčisla sgreših, Gospodi, prosti me.

Ispovedaju ti se, Gospodi,
Bože nebesi i zemlji.

Vse jaže sut tajnaja srdca mojego
jeliko otrečno svetimi knjigami
i jeliko otrečno va svetom kršteniji
i jeliko va postriganiji obeta mnišskago -
a togo vsego jesam neispravil,
a v tom jesam va vsem slagal i prestupil.

12
Jeliko sgreših -
pače čisla peska morskago,
prosti me, Gospodi.

Jeliko ti sgreših
va vse dni života mojego
i jeliko va ninješni dan
i va siju nošt i va si čas.

I vsegda bez čisla sgreših
dušeju i telom,
snom i lenostiju,
omračenijem besovskim,
va pomisleh nečistih
i va zabitiji uma.

Sgreših srcem i vsemi čuvsti,
sluhom, vidom, slovom i delom
i pomišljenijem, voljeju i nevoljeju.

Nest bo togo greha jegože ne stvorih,
no o vse kaju se,
prosti me, Gospodi, i blagoslovi.

( izvor )


                                                 ARHIVA  ~KNJIŽEVNOST  


4 коментара:

L2 је рекао...

Hvala na poseti i komentaru.

L2 је рекао...

Lepa i poučna pesma.

Unknown је рекао...

Prva pesma je Marčelo- Jedan zivot

L2 је рекао...

Hvala! Uneću podatak.

Постави коментар