Taj istorijski susret bio je popraćen navalom slepog zanosa. Dali je neprestano bio u stanju pojačanog oduševljenja, tako da bi ga u razgovoru s Galom, uvek obuzimao luđački smeh. Kad bi odlazila, tek što je okrenula leđa, još bi se grčio rušeći se na pod.
* * * * * *
Gala je odlučila stati na kraj nagađanjima o njegovim sklonostima te je predložila sastanak. Dok su hodali stenovitom obalom, Dali je obuzdavao svoj luđački smeh. Na njezino pitanje odgovarao je neodlučno mucajući: 'Ako priznam... da sam sklon koprofagiji... , u očima javnosti postat ću još zanimljiviji i neobičniji.' Zatim joj je odlučio reći istinu: 'Kunem se da nisam koprofag. Potpuno svesno prezirem tu vrstu poremećaja, kao što ga se, verojatno, i ti gnušaš. Uza sve to, skatologiju smatram zastrašujućim elementom, baš kao i krv ili moj panični strah od skakavaca.' Ipak, Daliju je najteže bilo, između dva napada nervoznog smeha, reći Gali da je voli. To uistinu nije bio lak zadatak, jer je Helena Devulina Diakonoff, kčer moskovskog činovnika koju su svi zvali Gala, bila žena koja se obvezala svojim neodoljivim šarmom i držanjem očarati Dalija te je on, sada kada je njeno telo bilo tako blizu njegovog i tako stvarno, ostao bez reči.
Upravo sam je hteo dotaknuti, obgrliti je oko struka, kada je Gala uhvatila moju ruku, pokušavajući tom slabašnom kretnjom podariti svu snagu svoje duše. U tom je trenutku trebao nastupiti smeh - i smejao sam se ispunjen nervozom pojačanom grižnjom savesti, za koju sam unapred znao da će me pogoditi zbog neugodnog i neprikladnog trenutka u kojem je iskrsla moja reakcija. No umesto da se oseća povređenom, Galu je moj smeh oduševio. Zbog toga je, naporom koji je morao biti nadljudski, još jednom uspela stisnuti moju ruku, čak i jače nego prvi put, umesto da je s prezirom ispusti kao što bi svatko drugi učinio. Intuicijom jednog medija ona je spoznala pravo značenje mog smeha, tako neobjašnjivog drugim ljudima. Znala je da se on potpuno razlikuje od uobičajenog 'raskalašenog' smeha. Ne, nisam se smejao poput skeptika - bio je to smeh jednog fanatika, lišen ispraznosti i ispunjen osećajem katastrofe, poniranja u bezdan i užasom. Štoviše, od svih zastrašujućih provala smeha koje je od mene doživela, ova, koja se dogodila njoj u čast, bila je najkatastrofalnija, pri čemu sam se bacio na tlo pred njene noge i to s najviših visina! Tada mi je rekla: 'Mali moj dečače! Nikada se više nećemo razdvajati.'
Dali je sam dao istorijsko i frojdovsko tumačenje neuništive ljubavi, koja je upravo rođena, koja će se isticati u svim njegovim delima i koju samo smrt može prekinuti: 'Bilo joj je suđeno da postane moja Gradiva, 'ona koja ide napred', moja pobeda, moja žena. No da bi se to dogodilo, morala me je izlečiti, što je uistinu učinila... isključivo kroz raznovrsnu, neukrotivu i nedokučivu snagu ljubavi jedne žene, prožetu biološkom vidovitošću tako profinjenom, čudesnom i nadasve oštroumnom, što je dovelo do konkretnih rezultata, kakvima bi se mogle pohvaliti i najambicioznije psihoanalitičke metode.'
Dali je upravo bio pročitao Jensenov roman Gradiva, koji je Freud protumačio kroz svoje djelo Halucinacije i snovi (Der Wahn und die Traume). Junakinja po kojoj je nazvan roman, psihološkim metodama uspijeva izliječiti oboljeli glavni lik. Dali dalje objašnjava da je "bio svjestan da se približava 'velikom iskušenju' svog života - ljubavnom iskušenju". Dali je drhteći upitao Galu: 'Što želiš da učinim za tebe?' Ona mu je, pretvarajući zadnji tračak svjetlosti, koji je obasjavao njezino zadovoljstvo, u mrkli mrak vlastite neumoljivosti, odgovorila: 'Želim da me ubiješ!' Dali je zabilježio: 'Jedna od blistavih ideja koja mi je pala na pamet bila je da Galu bacim s vrha tornja katedrale u Toledu.' No Gala se, što se jedino i moglo očekivati, pokazala jačom: 'I tako je Gala, odvrativši me od zločina, izliječila i moje ludilo. Hvala ti! Želim te voljeti! Morao sam je oženiti. Simptomi moje histerije nestali su jedan za drugim, kao čarolijom odneseni. Opet sam zagospodario svojim smijehom, svojim osmijehom i svojim pokretima. Obnovljeno zdravlje, svježe poput ruže, počelo je nicati u središtu moje duše."
Нема коментара:
Постави коментар