14. 11. 2022.

Dan Brown, Da Vinčijev Kod ( poglavlje 48,49,50,51 )

 



 https://kupdf.net/download/dan-brown-da-vincijev-kod_5afedafbe2b6f5531f4066d7_pdf


Poglavlje 48 

        Langdon je jedva mogao da poveruje u sopstvenu pretpostavku, pa ipak, imajući na umu ko im je dao taj kameni cilindar, kako im ga je dao, i sada ukrasnu ružu na poklopcu, odgonetka se prosto nametala.

       U rukama mi je ključni kamen Priorata.

        Legenda je bila izričita.

       Ključni kamen je šifrovani kamen koji leži pod znakom ruže.

"Roberte?" Sofi ga je posmatrala. "Šta se dešava?"
Langdonu je bio potreban trenutak da sabere misli. "Da li ti je deda ikada pričao o nečemu što se naziva la def de voûte?"

"Ključ od sefa?" prevede Sofi.

"Ne, to je bukvalan prevod. Clef de voûte je čest arhitektonski termin. Voute se ne odnosi na sef u banci, nego na svod luka. Poput zasvođene tavanice."

"Ali zasvođene tavanice nemaju ključeve."

"Zapravo, imaju. Svaki kameni luk mora da ima centralni kamen u obliku klina na vrhu koji povezuje delove i nosi svu težinu. Taj kamenje, u arhitektonskom smislu, ključ luka. Na engleskom ga zovemo ključni kamen." Langdon ju je gledao u oči, očekujući bilo kakvu varnicu prisećanja.

       Sofi sleže ramenima, spuštajući pogled ka kripteksu. "Ali ovo očigledno nije ključni kamen."

        Langdon nije znao odakle da krene. Masonska tehnika građenja kamenih lukova sa ključnim kamenom bila je jedna od najbolje sačuvanih tajni ranog masonskog bratstva. Četvrti stepen masona. Arhitektura. Ključni kamen. Sve je bilo povezano. Tajno znanje o tome kako koristiti ključni kamen da bi se izgradio lučni svod deo je mudrosti koji je od masona načinio tako bogate zanatlije, i tu tajnu su pažljivo čuvali. Ključni kamen je obavijala tradicionalna tajnovitost. Ipak, kameni cilindar koji se nalazio u kutiji od ružinog drveta bio je očigledno nešto potpuno drugačije. Ključni kamen Priorata ukoliko im se zaista on nalazio u rukama - uopšte nije bio ono što je Langdon zamišljao da jeste.

"Ključni kamen Priorata nije moja specijalnost", priznao je Langdon. "Moje interesovanje za Sveti gral prvenstveno je simboličko, tako da se trudim da ignorišem obilje predanja koja upućuju kako doći do njega."

    Sofine obrve se izviše. "Pronaći Sveti gral?"

    Langdon s nelagodom potvrdi glavom, veoma pažljivo odmerivši reći koje će izreći. "Sofi, prema predanju Priorata, ključni kamenje šifrovama mapa... mapa koja otkriva skrovište Svetog grala."

    Sofi je bila potpuno zbunjena. "I ti misliš da je to ovo?"

     Langdon nije znao šta da kaže. Čak je i njemu samom sve zvučalo neverovatno, pa ipak logično. Šifrovani kamen, skriven ispod znaka ruže.

     Ideja da je kripteks osmislio Leonardo da Vinči - raniji Veliki majstor Sionskog priorata - još je jedan primamljivi pokazatelj da se zaista radi o ključnom kamenu Priorata. Nacrt ranijeg Velikog majstora... koji je mnogo vekova kasnije oživeo takođe jedan član Priorata. Veza suviše opipljiva da bi se zanemarila.

     Tokom poslednje decenije, istoričari su za ključnim kamenom tragali po francuskim crkvama. Oni koji su tragali za Gralom, a kojima je bila poznata istorija šifrovanih dvosmislenosti Priorata, zaključili su da je la def de voute bukvalno ključni kamen - arhitektonski kamen -gravirani, šifrovani kamen, umetnut u lučni prolaz u nekoj crkvi. Ispod znaka ruže. U arhitekturi, ruže nisu nedostajale. Rozete kao prozori. Rozetni reljefi. I, naravno, mnoštvo petolista - ukrasnih cvetova sa pet latica koji su se često nalazili na vrhovima lukova, baš iznad samih ključnih kamenova. Izgledalo je da je skrovište đavolski jednostavno. Mapa koja vodi do Svetog grala smeštena visoko u vrhu nekog luka neke zaboravljene crkve, podsmeva se slepim posetiocima koji prolaze ispod nje.

"Ovaj kripteks ne može biti ključni kamen", prepirala se Sofi. "Nije dovoljno star. Sigurna sam da je ovo napravio moj deda. Ne može biti deo neke drevne legende o Gralu."

"Zapravo", odgovori Langdon, osećajući kako ga prolaze žmarci nekoliko decenija."

       U Sofinim očima blesnu neverica. "Ali ako ovaj kripteks otkriva skrovište Svetog grala, zašto bi ga moj deda ostavio meni? Ja nemam pojma kako da ga otvorim, niti šta sa njim da radim. Ja čak i ne znam šta je Sveti gral!"
 
      Langdon shvati da je ona u pravu. Još uvek joj nije objasnio pravu prirodu Svetog grala. Taje priča morala da sačeka. U ovom trenutku, bili su usredsređeni na ključni kamen.

Ako ovaj kripteks zaista to jeste...

       Uz brujanje guma otpornih na metke, Langdon na brzinu objasni Sofi sve što je čuo o ključnom kamenu. Vekovima, navodno, najveća tajna Priorata - lokacija na kojoj se nalazi Sveti gral - nije bila zapisana. Radi bezbednosti, prenosila se na svakog novog senechala u usponu usmenim putem, na tajnoj ceremoniji. Međutim, negde tokom prošlog veka, počela su govorkanja da se pravilo Priorata izmenilo. Možda zbog novih elektronskih mogućnosti prisluškivanja. U svakom slučaju Priorat se zavetovao da više nikada ne izgovori lokaciju svetog skrovišta.

"Ali kako su onda mogli da prenose tajnu?" upita Sofi.

"Tu dolazimo do ključnog kamena", objasni Langdon. "Kada jedan od četiri vrhovna člana umre, preostala tri sledećeg kandidata biraju iz nižih ešalona, i on postaje senichal. Umesto da novom senichalu kažu gde je sakriven Sveti gral, stavili bi ga pred proveru tokom koje dokazuje da je dostojan tajne."

       Sofi kao da se uznemirila kad je to čula, i Langdon se iznenada seti da je pomenula kako joj je deda priređivao igre lova na blago - preuves de mirite. Istina, ključni kamen je predstavljao sličan koncept. S druge strane, provere poput ove bile su izuzetno česte u tajnim društvima. Najpoznatije su bile masonske, pri čemu su članovi bivali uzdizani na više stupnjeve tako što su dokazivali da umeju da čuvaju tajnu i tako što su prolazili kroz rituale i brojne testove zasluge tokom mnogih godina. Zadaci su postajali progresivno teži, sve dok ne bi kulminirali proglašenjem uspešnog kandidata za masona trideset i drugog stupnja.  

  Dakle, ključni kamen je preuve de mirite", reče Sofi. "Ukoliko potencijalni senechal ume da ga otvori, dokazuje da je dostojan informacije koja se u njemu krije."

     Langdon klimnu. "Zaboravio sam da si imala iskustva sa tim."

"Ne samo sa dedom. U kriptografiji, to se zove 'samoovlašćujući jezik'. Odnosno, ukoliko si dovoljno pametan da ga pročitaš, dozvoljeno ti je da znaš šta piše."

     Langdon je oklevao za trenutak. "Sofi, jasno ti je da, ukoliko je ovo zaista ključni kamen, to pokazuje da je tvoj deda bio izuzetno moćan član Sionskog priorata. Jedan od četiri vrhovna člana."

     Sofi uzdahnu. "Jeste bio izuzetno moćan u nekom tajnom društvu. U to sam sigurna. Mogu samo da pretpostavim da se radi o Prioratu."

     Langdon se zbuni. "Ti si znala da je u nekom tajnom društvu?"

"Videla sam neke stvari koje nije trebalo da vidim, pre deset godina. Od tada nismo razgovarali." Ona zastade. "Moj deda nije bio samo jedan od vrhovnih članova grupe... Verujem da je bio vrhovni član."

      Langdon nije mogao da veruje u ono što je čuo. "Veliki majstor? Ali... nema načina da ti to znaš!"

"Radije ne bih o tome." Sofi odvrati pogled, izraza odlučnog koliko i bolnog.

     Langdon je sedeo zapanjen, bez reči. Žak Sonijer? Veliki majstor? Uprkos zapanjujućim posledicama do kojih bi došlo ukoliko je to tačno, Langdon je imao jeziv osećaj da se sve u tom slučaju gotovo savršeno uklapalo. Naposletku, prethodni Veliki majstori Priorata takođe su bili istaknute javne ličnosti sa umetničkim sklonostima. Dokaz za tu činjenicu obelodanjen je pre dosta godina, u pariškoj Bibliotheaue Nationale, u dokumentima koji su postali poznati pod nazivom Les Dossiers Secrets.

     Svaki istoričar Priorata i svako ko se interesovao za Gral pročitao je Dossiers. Autentičnost ovih spisa, koji su katalogizovani pod brojem 4° lm1 249, dokazali su mnogi stručnjaci, potvrdivši na taj način ono što su istoričari sumnjali već dugo vremena: u Velike majstore Priorata spadali su Leonardo da Vinči, Botičeli, ser Isak Njutn, Viktor Igo i, u skorije vreme, Žan Kokto, čuveni pariški umetnik.

     Zašto ne Žak Sonijer?

      Langdonova neverica se povećala kada je shvatio da je trebalo da se sretne sa Sonijerom te večeri. Veliki majstor Priorata zakazao je sastanak sa mnom. Zašto? Da ćaska o umetnosti? Iznenada se to činilo malo verovatnim. Naposletku, ako je Langdonov instinkt dobar, Veliki majstor Sionskog priorata upravo je preneo legendarni ključni kamen bratstva na svoju unuku i pri tome je uputio da pronađe Roberta Langdona.

      Nezamislivo!

      Langdonova mašta nije mogla da zasmisli skup okolnosti koje bi objasnile ovakvo Sonijerovo ponašanje. Čak i da se Sonijer plašio za sopstveni život, postojala su još tri senechaux koja su takođe znala tajnu i stoga garantovala sigurnost Priorata. Zašto bi Sonijer toliko rizikovao da svojoj unuci ostavi ključni kamen, naročito ako se ima na umu da se njih dvoje nisu slagali? I zašto umešati Langdona... potpunog stranca?

      Delić ove slagalice nedostaje, mislio je Langdon.

      Odgovori su, očigledno, morali da sačekaju. Zvuk motora koji usporava naterao je oboje da podignu pogled. Šljunak je zaškripao pod gumama. Zašto već šta je? Langdon se pitao. Verne im je rekao da će ih odvesti daleko izvan grada, na sigurno. Kamion smanji brzinu i poče da mili preko neočekivano neravnog terena. Sofi dobaci Langdonu pogled pun strepnje, brzo zatvarajući kutiju sa kripteksom i zakopčavajući je. Langdon je ponovo pokri sakoom.

      Kamion se zaustavio, a motor je i dalje radio kada stražnja vrata počeše da se otvaraju. Langdon sa iznenađenjem vide da su parkirani u šumovitom kraju, daleko od puta. Ugledaše Vernea, koji ih je držao na nišanu.

"Žao mi je zbog ovoga", reče on. "Zaista nemam izbora."

Poglavlje  49
 

     Verneu pištolj nije pristajao, ali su mu oči sijale odlučnošću koju, osećao je Langdon, nije bilo mudro testirati.

"Plašim se da moram da insistiram", reče Verne, sa uperenim pištoljem. Motor kamiona još uvek je radio. "Spustite kutiju na pod."

      Sofi zagrli kutiju. "Rekli ste da ste vi i moj deda bili prijatelji."

"Dužnost mije da zaštitim imovinu vašeg dede", odgovori Verne. "I upravo to i činim. A sada spustite kutiju na pod."

"Moj deda je ovo poverio meni!" reče Sofi.

"Učinite kako kažem", naredi Verne, podižući pištolj.

       Sofi položi kutiju kraj svojih nogu.

       Langdon je posmatrao kako se pištolj sada okreće u njegovom pravcu. "Gospodine Langdon", reče Verne, "vi ćete mi doneti kutiju. I imajte na umu da to tražim od vas jer se vas neću ustezati da ubijem."

       Langdon je u neverici zurio u bankara. "Zašto ovo radite?"

"Šta mislite, zašto?" brecnu se Verne, a njegov engleski sa snažnim akcentom postao je grub. "Da zaštitim imovinu svog klijenta."

   "Mi smo sada vaši klijenti", reče Sofi.

      Verneov izraz postade ledeno hladan, jezivo izobličen. "Gospođice Nevo, ne znam kako ste došli do tog ključa i broja računa večeras, ali očigledno ne na pošten način. Da sam znao razmere vaših zločina, nikada vam ne bih pomogao da napustite banku."

"Rekla sam vam", reče Sofi, "mi nismo umešani u ubistvo mog dede!"

     Verne pogleda Langdona. "Ipak se preko radija tvrdi da vas traže zbog četvorostrukog ubistva?"

"Molim!" Langdon je bio zapanjen. Još tri ubistva? Broj ga je pogodio mnogo više nego činjenica da je glavni osumnjičeni. Bilo je suviše neverovatno da se radi o slučajnosti. Troje senechaux? Langdonov pogled se spusti na kutiju od ružinog drveta. Ako su svi ubijeni, Sonijer nije imao izbora. Morao je ključni kamen preneti na nekoga.

"Policija će to razjasniti kada vas predam njima", reče Verne. "Već sam suviše umešao svoju banku u to."

     Sofi je ljutito gledala Vernea. "Očigledno nemate nameru da nas predate policiji. Da je tako, odvezli biste nas natrag u banku. Umesto toga, doveli ste nas ovde i držite nas na nišanu."

"Vaš deda me je angažovao iz jednog razloga - da njegova imovina ostane bezbedna i privatna. Sta god da se nalazi u ovoj kutiji, neću dozvoliti da to bude zavedeno kao dokazni materijal u policijskoj istrazi. Gospodine Langdon, donesite mi kutiju."

      Sofi odmahnu glavom. "Nemoj."

       Pucanj zagrme, i metak se žabi u zid kabine iznad njega. Odjek potrese zadnji deo kamiona a prazna čaura pade na pod.

     Sranje! Langdon se ukipi. Verne progovori sa više samopouzdanja. "Gospodine Langdon, podignite kutiju."

     Langdon podiže kutiju.

"A sada je donesite do mene." Verne ga je držao na nišanu, stojeći na zemlji iza zadnjeg branika, dok mu je pištolj bio u prostoru teretnog dela kamiona.

     Sa kutijom u ruci, Langdon se kretao preko teretnog odeljka ka otvorenim vratima.

      Moram nešto da uradim! mislio je Langdon. Spremam se da predam ključni kamen Priorata! Dok je prilazio otvorenim vratima, činjenica da se nalazi na višem terenu od onog na kojem je stajao Verne postade mu očiglednija, i poče da razmišlja kako to da upotrebi u svoju korist. Verneov pištolj, iako podignut, bio je u nivou Langdonovog kolena. Možda precizan šut? Na nesreću, dok se Langdon približavao, Verne kao da je predosetio opasnost. Povukao se nekoliko koraka unatrag, zaustavljajući se na oko metar dalje. Daleko van Langdonovog domašaja. 

  Verne zapovedi: "Položite kutiju pored vrata."

     Ne videvši drugu mogućnost, Langdon kleknu i položi kutiju od ružinog drveta na ivicu teretnog dela, baš ispred samih otvorenih vrata.

"Sada ustanite."

      Langdon poče da se uspravlja ali zastade, spazivši malu, praznu čauru na podu pored praga vrata.

"Ustanite i udaljite se od kutije."

      Langdon sačeka još trenutak, posmatrajući metalni prag. Potom se uspravi. Dok je to radio, neprimetno gurnu čauru preko ivice, na uski ispust koji je činio donji prag vrata. Potpuno se uspravivši, Langdon se odmaknu unatrag.

"Vratite se do zadnjeg zida i okrenite se."

     Langdon posluša.

      Verne je osećao kako mu srce luđački tuče. Držeći pištolj u desnoj ruci, levom posegnu ka drvenoj kutiji. Olkri da je suviše teška. Potrebne su mi ohc ruke. Vraćajući pogled na svoje zarobljenike, proračuna rizik. Oboje su bili dobrih pet metara udaljeni, na drugom kraju teretnog dela kamiona, okrenuti leđima. Verne donese odluku. Brzo položi pištolj na branik, obema rukama podiže kutiju i spusti je na zemlju, smesta ponovo grabeći pištolj, uperivši ga ka unutrašnjosti kamiona. Niko se nije ni pomerio.

      Savršeno. Sada mu je preostalo samo da zatvori i zabravi vrata. Za trenutak ostavljajući kutiju na zemlji, uhvati metalna vrata i poče da ih zatvara. Dok su vrata klizila pored njega, Verne posegnu za rezom koju je trebalo gurnuti na mesto. Vrata se uz tresak zatvoriše, i Verne zgrabi rezu, povlačeći je nalevo. Reza se pomaknu nekoliko centimetara i iznenada zaustavi, ne dosežući do dela kojim ju je trebalo učvrstiti. Šta se dešava? Verne ponovo povuče, ali reza se nije zatvarala. Mehanizam nije bio u istoj ravni. Vrata nisu sasvim zatvorena! U naletu panike, Verne snažno pritisnu vrata sa spoljašnje strane, ali se ona i dalje nisu zatvarala. Nešto im smeta! Verne se okrenu kako bi ramenom gurnuo vrata, ali ovog puta ona poleteše ka njemu, udarajući ga u lice i odbacujući ga na zemlju, razbijenog nosa. Pištolj je odleteo dok je Verne podizao ruke ka licu, osetivši toplu krv kako mu se sliva niz nos.

       Robert Langdon skoči na zemlju a Verne pokuša da se uspravi, ali ništa nije video. Vid mu se pomutio i ponovo se sruči unatrag. Sofi Nevo je vikala. Nekoliko trenutaka kasnije, Verne oseti kako ga prekriva oblak prašine i izduvnih gasova. Čuo je kako gume škripe po šljunku i uspravio se baš na vreme da uoči kako dugački kamion ne uspeva da skrene gde je trebalo. Kada je prednji branik zakačio drvo, začuo se udar. Motor je zaurlao i drvo se savilo. Naposletku, branik popusti, pucajući napola. Oklopno vozilo je tutnjeći krivudalo dok mu se prednji branik vukao po zemlji. Kada je kamion stigao do asfaltiranog prilaznog puta, kiša varnica osvetli noć, vukući se za kamionom koji se, ubrzavajući, udaljavao.

       Verne ponovo pogleda na zemlju gde je kamion bio parkiran. Čak i pri slaboj svetlosti mesečine video je da tamo ničeg nema.

     Drvena kutija beše nestala.


Poglavlje  50
 

     Neobeleženi Fijat Sedan je, napuštajući zamak Gandolfo, krivudao kroz brda li Olban, ka dolini. Na zadnjem sedištu, biskup Aringarosa se osmehivao, osećajući težinu obveznica u akten tašni koja mu je ležala na krilu, pitajući se koliko će vremena proći pre nego što on i Učitelj obave razmenu.

      Dvadeset miliona evra.

      Ova suma će Aringarosi kupiti moć mnogo vredniju od samog iznosa.

      Dok su kola jurila natrag ka Rimu, Aringarosa se ponovo pitao zašto mu se Učitelj još nije javio. Izvlačeći mobilni telefon iz džepa mantije, proveri da lije dostupan. Signal je bio izuzetno slab.

"Mobilna mreža se prekida ovde u brdima", reče vozač, bacivši pogled na njega u retrovizoru. "Za oko pet minuta izaći ćemo iz planina i mreža će se popraviti."

"Hvala vam." Aringarosa oseti kako ga preplavljuje iznenadni talas zabrinutosti. Nije bio dostupan u planinama? Možda je Učitelj pokušavao da ga nazove sve ovo vreme. Možda je nešto pošlo naopako.

     Na brzinu, Aringarosa proveri glasovnu poštu. Ništa. Mada, shvatio je, Učitelj mu nikada ne bi ostavio snimljenu poruku; bio je to čovek koji je vodio izuzetnu brigu o svemu. Niko bolje od Učitelja nije shvatao opasnosti slobodnog razgovora u današnjem modernom svetu. Elektronsko prisluškivanje odigralo je glavnu ulogu u njegovom prikupljanju neverovatne količine tajnih informacija.

     Iz tog razloga, on preduzima dodatne mere opreza.

     Na nesreću, Učiteljev bezbednosni protokol podrazumevao je i to da Aringarosi nije ostavio nikakav broj telefona. Ja ču lično inicirati kontakt, obavestio ga je Učitelj. Stoga držite telefon uz sebe. Sada kada je Aringarosa shvatio da mu telefon nije radio, plašio se šta je Učitelj mogao pomisliti ukoliko ga je iznova zvao bez rezultata.

Pomislite da nešto nije u redu.

Ili da nisam uspeo da uzmem obveznice.

Biskup poče da se preznojava. Ili još gore... da sam uzeo novac i pobegao!

 Poglavlje 51
  
    Čak i uz skromnih šezdeset kilometara na sat, napola otkinuti prednji branik oklopnog kamiona strugao je po napuštenom drumu u predgrađu, proizvodeći užasnu škripu i bacajući varnice na haubu.

     Moramo da siđemo sa puta, mislio je Langdon.

     Jedva da je video u kom smeru se kreću. Jedini far kamiona koji je radio bio je udaren tako da je bacao iskrivljeni snop svetlosti postrance u šumu, pored puta. Očigledno se "oklop" na ovom oklopnom vozilu odnosio samo na teretni, a ne i na prednji deo kamiona.

     Sofi je sedela na suvozačkom sedištu, tupo zureći u kutiju od ražinog drveta koju je držala u krilu.

"Jesi li dobro?" upita je Langdon. Sofi je izgledala potreseno. "Da li mu ti veruješ?"

"Još tri ubistva? Sasvim. To mnoge stvari objašnjava - očajničku težnju tvog dede da nekome preda ključni kamen, kao i predanost sa kojom me Faš goni."

"Ne, mislila sam na to da Verne samo pokušava da zaštiti svoju banku."

      Langdon je pogleda. "Ili?"

"Ili pokušava da uzme ključni kamen za sebe."

      Langdon na to nije ni pomislio. "Kako bi uopšte mogao da zna šta se nalazi u ovoj kutiji?"

"Njegova banka ju je čuvala. Poznavao je mog dedu. Možda je bio upoznat sa stvarima. Možda je želeo Gral za sebe."

      Langdon odmahnu glavom. Teško. "Moje iskustvo je pokazalo da pošto je samo dva razloga zbog kojih ljudi traže Gral. Ili su naivni i veruju da tragaju za davno izgubljenim Hristovim putirom..."

"Ili?"

"Ili znaju istinu i ona ih na neki način ugrožava. Mnogi su kroz istoriju pokušavali da unište Gral."

      Tišina koja je između njih nastupila naglašavala je zvuk struganja koji je proizvodio branik. Sada su se vozili već nekoliko kilometara, i dok je posmatrao kaskadu varnica sa prednjeg dela kamiona, Langdon se pitao da li je opasna. U svakom slučaju, kada bi naišli na neka kola, svakako bi privukli pažnju. Langdon donese odluku.

"Idem da vidim da li mogu da vratim branik u prvobitni položaj."

     Skrenuvši na proširenje uz put, on zaustavi kamion.

      Konačno tišina.

     Dok je išao ka prednjem delu kamiona, bio je neobično oprezan. To što se drugi put te noći suočio sa uperenim pištoljem dalo mu je dodatnu snagu. Duboko je udahnuo noćni vazduh i pokušao da se sabere. Pored sve težine položaja progonjenog čoveka, Langdon je počinjao da oseća i težak teret odgovornosti koji je nametala mogućnost da on i Sofi poseduju šifrovani niz uputstava za rešenje jedne od najpostojanijih misterija svih vremena.

     Kao da mu njegov sopstveni teret nije bio dovoljan, Langdon je sada shvatio da je svaka šansa da pronađu način da ključni kamen vrate Prioratu upravo iščezla. Neko se ubacio u Priorat. Priorat je kompromitovan. Bratstvo je očigledno pod prismotrom, ili se u njegovim redovima nalazio uljez. Činilo se da to objašnjava zašto bi Sonijer preneo ključni kamen na Sofi i Langdona - ljude izvan bratstva, ljude za koje je znao da nisu kompromitovani. Ne možemo samo tako vratiti ključni kamen bratstvu. Čak i da je Langdon imao bilo kakvu predstavu o tome kako da pronađe nekog člana Priorata, bile su velike šanse da je onaj ko bi došao po ključni kamen zapravo neprijatelj lično. Ključni kamen je, barem za sada, u rukama Sofi i Langdona - svidelo se to njima ili ne.

     Prednji deo kamiona bio je u gorem stanju nego što je Langdon pretpostavljao. Levi far bese otpao, a desni je ličio na očnu jabučicu koja se klati viseći iz očne duplje. Langdon ga ispravi i on ponovo ispade. Jedina dobra vest bila je to što je prednji branik gotovo potpuno odlomljen. Langdon ga snažno šutnu, osećajući da bi mogao sasvim da ga se reši.

  Dok je šutirao iskrivljeni metal, Langdon se seti svog ranijeg razgovora sa Sofi. Deda mi je ostavio poruku na sekretarici. Rekao je da mora da mi kaže istinu o mojoj porodici. Tada mu to nije ništa značilo, ali sada, znajući da je Sionski priorat umešan, Langdon oseti kako izranja zapanjujuća nova mogućnost.

     Uz tresak, branik se iznenada odlomi. Langdon zastade da dođe do daha. Barem kamion više neće izgledati kao velika prskalica poput onih za Dan nezavisnosti. Zgrabio je branik i počeo da ga odvlači u šumu, sklanjajući ga od mogućih pogleda sa puta, pitajući se kuda dalje da pođu. Nisu imali pojma kako da otvore kripteks, niti zašto ga je Sonijer njima dao. Na nesreću, izgledalo je da njihov opstanak te noći zavisi upravo od pronalaženja odgovora na ova pitanja.

    Potrebna nam je pomoć, odlučio je Langdon. Profesionalna pomoć.

      U svetu Svetog grala i Sionskog priorata, to je upućivalo samo na jednog čoveka. Izazov će, naravno, biti ubediti Sofi da pristane.

     U oklopnom vozilu, dok je čekala da se Langdon vrati, Sofi je na krilu osećala lozinu kutije od ružinog drveta i to joj se nije dopadalo. Zašto ju je deda dao baš meni? Nijeimala ni najmanju predstavu šta da uradi sa njom.

     Misli, Sofi! Upotrebi glavu. Grand-pere pokušava nešto da ti kaže!

      Otvarajući kutiju, ugledala je brojčanike kripteksa. Dokaz zasluge. Osećala je da je to dedino delo. Ključni kamenje mapa koju mogu da prate samo dostojni. Do srži je to ličilo na njenog dedu.

     Vadeći kripteks iz kutije, Sodi pređe prstima preko brojčanika. Pet slova. Okretala je brojčanike jedan po jedan. Poredala je diskove tako da su se odabrana slova nizala između dve bakarne strelice vodilje, koje su stajale na svakom kraju cilindra. Brojčanici su sada ispisivali reč za koju je Sofi znala da je apsurdno očigledna.

     G-R-A-A-L

    Pažljivo, ona uhvati krajeve cilindra i povuče ih, polako pritiskajući. Kripteks se nije ni pomerio. Čula je kako sirce u njemu bućka i prestade da vuče. Potom pokuša ponovo. 

      V-I-N-Č-I

     Ponovo, ni makac.

      V-O-U-T-E

      Ništa. Kripteks je i dalje bio čvrsto zaključan.

      Mršteći se, ona ga vrati u kutiju od ružinog drveta i spusti poklopac. Posmatrajući Langdona kroz prozor, Sofi je bila zahvalna što je sa njom te noći. P.S. Pronađi Roberta Langdona. Logika po kojoj ga je njen deda uključio u sve ovo sada joj se činila jasnom. Sofi ne bi mogla da razume dedine namere, tako da joj je on dodelio Roberta Langdona za vodiča. Mentor koji će nadgledati njeno obrazovanje. Na nesreću po Langdona, ispostavilo se da je on večeras mnogo više od mentora. Postao je meta Bezua Faša... i neke nevidljive sile odlučne da se domogne Svetog grala.

     Što god da se ispostavi da Gral jeste.

      Sofi se pitala da li je to saznanje vredno njenog života.

     Dok je oklopni kamion ponovo ubrzavao, Langdon je sa zadovoljstvom uvideo da sada sasvim glatko ide. "Znaš li kako da dođemo do Versaja?"

      Sofi ga pogleda. "Idemo u razgledanje grada?"

"Ne, imam plan. Poznajem jednog istoričara religije koji živi pored Versaja. Ne mogu da se setim tačno gde, ali možemo ga potražiti. Bio sam nekoliko puta na njegovom imanju. Zove se Li Tibing. On je bivši britanski kraljevski istoričar."

"I živi u Parizu?"

"Tibingova životna strast je Gral. Kada su se pre petnaestak godina završila govorkanja o ključnom kamenu Priorata, preselio se u Francusku da istražuje crkve u nadi da će ga pronaći. Napisao je nekoliko knjigu o ključnom kamenu i Gralu. Možda bi mogao da nam pomogne da smislimo kako da Otvorimo kripteks i šta da radimo sa njim."

    U Sofinom pogledu video se oprez. "Imaš li poverenja u njega?" 

 "U kom smislu? Da nas neće pokrasti?"

"I da nas neće prijaviti policiji."

"Ne nameravam da mu kažem da nas traži policija. Nadam se da će nas i ugostiti dok ne sredimo ovu zbrku."

"Roberte, da li ti je palo na pamet da se svaka televizijska stanica u Francuskoj verovatno sprema da objavi naše fotografije? Bezu Faš uvek koristi medije. Onemogućiće nam da se krećemo okolo."

      Sjajno, pomisli Langdon. Moje prvo pojavljivanje na francuskoj televiziji hiti u "Najtraženijim kriminalcima u Parizu". Barem će Džonas Fokman biti zadovoljan; svaki put kada bi se Langdon pojavio na vestima, prodaja njegovih knjiga bi skočila.

„Je li ti taj čovek dovoljno dobar prijatelj?" pitala je Sofi.

       Langdon je sumnjao da je Tibing neko ko gleda televiziju, naročito u ovo doba, ali ipak je pitanje zasluživalo da se o njemu razmisli. Instinkt je Langdonu govorio da se Tibingu može potpuno verovati. Idealno sklonište. S obzirom na okolnosti, Tibing bi verovatno dao sve od sebe da im pomogne koliko god može. Ne samo da je Langdonu dugovao uslugu, nego je i istraživao Gral, a Sofi je tvrdila da je njen deda bio sam Veliki majstor Sionskog priorata. Kada bi to čuo, Tibingu bi pošla voda na usta pri pomisli da im može pomoći da razreše situaciju.

„Tibing bi se sada mogao pokazati kao moćan saveznik", reče Langdon. U zavisnosti od toga koliko želimo da mu kažemo.

„FAŠ će verovatno ponuditi novčanu nagradu."

     Langdon se nasmeja. "Veruj mi, novac je poslednja stvar koja je ovom tipu potrebna." Li Tibing je posedovao bogatstvo kakve manje države. Potomak britanskog prvog vojvode od Lankastera, Tibing je do svog novca došao na staromodan način - nasledio ga je. Njegovo imanje pored Pariza bila je vila iz sedamnaestog veka sa dva privatna jezera.

      Langdon je upoznao Tibinga pre nekoliko godina preko BBC-ja. Tibing mu se obratio sa predlogom da snime istorijski dokumentarac u kojem će on objasniti ekskluzivnu istoriju Svetog grala običnoj televizijskoj publici. Producentima BBC-ja se svidela Tibingova revolucionarna ideja, njegovo istraživanje i njegovo poreklo, ali su se plašili da je ideja toliko šokantna i teško uverljiva da bi mreža mogla naposletku pokvariti svoju reputaciju stečenu predanim novinarskim poslom. Na Tibingov predlog, BBC je rešio svoje nedoumice tako što su pozvali trojicu najcenjenijih istoričara iz čitavog sveta, da bi svi potvrdili zapanjujuću prirodu tajne Svetog grala svojim sopstvenim istraživanjima.

     I Langdon se našao među odabranima.

     BBC je doveo Langdona na Tibingovo pariško imanje zarad snimanja. Sedeo je ispred kamera u Tibingovom luksuznom salonu i pričao svoju priču, priznajući da je i sam bio skeptičan kada je prvi put čuo drugu verziju predanja o Svetom gralu. Potom je opisao kako su ga godine istraživanja ubedile u tačnost priče. Naposletku, Langdon je izneo i neka svoja istraživanja - seriju simboloških veza koje su jasno potkrepljivale naizgled kontroverzne tvrdnje.

     Kada je program emitovan u Britaniji, uprkos odabranom sastavu i dobro potkrepljenim dokazima, ideja se toliko kosila sa zvaničnom popularnom hrišćanskom misli da je istog trenutka naišla na vatreno neodobravanje. Emisija nikada nije prikazana u Sjedinjenim Državama, ali odjeci su se preneli i preko Atlantika. Uskoro potom, Langdon je primio dopisnicu od starog prijatelja - katoličkog biskupa iz Filadelfvje. Na njoj je jednostavno pisalo: Et tu, Robert?"

     Roberte", pitala je Sofi, "siguran si da možemo verovati tom čoveku?"

"Sto posto. Kolege smo, novac mu nije potreban, a slučajno znam i da prezire francuske vlasti. Francuska vlada mu određuje apsurdne stope poreza jer je kupio istorijski spomenik. Neće žuriti da sarađuje sa Fašom."

    Sofije zurila u mračni put. "Ako odemo do njega, koliko ćeš ga uputiti?"

     Izgledalo je da Langdona to nije brinulo. "Veruj mi, Li Tibing zna mnogo više o Sionskom prioratu i Svetom gralu nego bilo ko drugi na svetu."

      Sofi ga je posmatrala. "Više od mog dede?"

"Mislio sam više od bilo koga ko nije u bratstvu."

"Kako znaš da Tibing nije član bratstva?"

"Tibing je proveo čitav život pokušavajući da raširi istinu o Svetom gralu. Priorat se, s druge strane, zavetovao da će njegovu pravu prirodu skrivati."

"To mi zvuči kao sukob interesa." Langdon je razumeo na šta misli. Sonijer je kripteks ostavio upravo Sofi, i iako nije znala šta se u njemu nalazi ili šta bi trebalo sa njim da radi, oklevala je da uključi u priču potpunog stranca. Imajući na umu šta se moglo nalaziti u kripteksu, njen oprez je verovatno bio opravdan. "Ne moramo odmah reći Tibingu za ključni kamen. Čak mu uopšte ne moramo reći za njega. Njegova kuća će nam poslužiti kao mesto gde ćemo se sakriti i razmisliti, a možda ćeš, kada budemo sa njim razgovarali o Gralu, početi da shvataš zašto je tvoj deda baš tebi ostavio kutiju."

"Nama", podseti ga Sofi.

      Langdon oseti skromni ponos i ponovo se zapita zašto je Sonijer uključio i njega.

"Znaš li barem otprilike gde gospodin Tibing živi?" upita Sofi.

"Njegovo imanje se zove Chateau Villette.

"Sofi se okrenu i pogleda ga sa nevericom. "Čuveni zamak Vilet?"

"Baš taj."

"Fini prijatelji."

"Znaš za to imanje?"

"Prolazila sam pored njega. Nalazi se u oblasti zamkova. Na dvadeset minuta odavde."

Langdon se namršti. "Toliko daleko?"

"Da, i to će ti dati dovoljno vremena da mi kažeš šta je Sveti gral zapravo." 

       Langdon je ćutao. "Reći ću ti kad stignemo do Tibinga. On i ja smo stručnjaci za različite delove te legende, tako da ćemo ti, zajedno, moći izložiti čitavu priču." Langdon se nasmeši. "Pored toga, Gral je Tibingov život, a čuti priču o Svetom gralu od Lija Tibinga biće kao da čuješ teoriju relativiteta od samog Ajnštajna."

"Nadajmo se da Tibing nema ništa protiv zakasnelih posetilaca."

"Samo da se zna, on je ser Li." Langdon je samo jednom načinio tu grešku. "Tibing je prilično živopisan lik. Kraljica ga je proglasila za viteza pre nekoliko godina, nakon što je napisao iscrpnu istoriju Kuće Jorka."

     Sofi ga pogleda. "Šališ se, zar ne? Idemo da posetimo vitezu?"

Langdon se čudno nasmeši. "U potrazi smo za Gralom, Sofi. Ko će nam u tome više pomoći od jednog viteza?"

                                                                        

                                                            nastavci:Romani u nastavcima 

Нема коментара:

Постави коментар