21. 11. 2023.

Boris Vijan, Pena dana (8)





XXXV


Colin je, u pratnji Chicka, gurnuo vrata trgovca lekovima. Odjeknuo je »Ding!...« i staklo se s vrata stropoštalo na zamršen sistem bočica i laboratorijskih uređaja. Pojavio se odnekud trgovac uzbunjen tim zveketom. Bio je visok, star i mršav, a glavu mu je poput perjanice resila bela nakostrešena griva. Pojurio je glavom bez obzira prema tezgi, pograbio telefon i okrenuo broj velikom brzinom, plod dugotrajne navike.
- Halo! - rekao je.
Glas mu je imao zvuk brodskog doglašala i tlo se, pod njegovim dugim, crnim i ravnim stopalima, pravilno naginjalo čas napred čas natrag, dok su se prštavi valovi razbijali od njegovu tezgu.
- Halo! Je li tamo firma Gershwin? Da li biste hteli postaviti staklo na mojim ulaznim vratima?!! Za četvrt sata? ... Požurite, jer može naići druga mušterija ... Dobro ... Spustio je slušalicu koja se zakvačila s naporom.
- Gospodo, šta mogu za vas učiniti?
- Izvršiti ovaj lekarski nalog... - potaknuo ga je Colin.
Apotekar je uzeo papir, savio ga popola, napravio od njega dugu i zgužvanu vrpcu i turnuo ga pod malu uredsku giljotinu.
- Gotova stvar - rekao je pritišćući na crveno dugme. Sekira sunu dole, a recept olabavi i splasne.
- Navratite ponovno večeras u šest sati, vaši će lekovi biti zgotovljeni.
- Ali nama se zapravo - rekao je Colin -prilično žuri...
- Hteli bismo ih - nadopunio ga je Chick - odmah dobiti.
- U redu - odgovorio je trgovac - vi dakle želite pričekati, učiniću smesta šta je potrebno.

Colin i Chick su seli na klupicu presvučenu grimiznim baršunom, tačno nasuprot tezgi, i čekali. Trgovac se sagnuo iza tezge i nestao kroz neka tajna vrata, puzajući gotovo bešumno. Trenje njegova dugog i mršavog tela po parketu najpre se stišalo, a potom je posve iščezlo u zraku. Colin i Chick su posmatrali zidove. Na dugim bakrenim policama, prekrivenim patinom, stajale su poredane staklenke u kojima je bilo zatvoreno lekovito bilje i moćni preparati za vanjsku upotrebu. Gusta fluorescencija prosijavala je iz poslednje staklenke u svakom redu. U jednom stožastom sudu od debelog stakla, naduvani su se punoglavci vrtili u silaznoj spirali i, dostigavši dno, otprhnuli bi kao strele natrag prema površini, te iznova nastavljali svoje kruženje izvan središta, ostavljajući za sobom belkastu brazdu zgusnute vode. Sa strane, trgovac je na dnu nekoliko metara dugog akvarija postavio pokusni uređaj, sa cevima za dovod vazduha, radi ispitivanja žaba, a tu i tamo ležalo je već nekoliko neuporabljivih žaba čija su četiri srca još slabo kucala.

Iza Chickovih i Colinovih leđa pružala se golema freska koja je prikazivala trgovca lekovima kako bludniči s vlastitom majkom, i to u trkaćem ruhu Cesarea Borgie. Na stolovima se nalazilo celo mnoštvo sprava za pravljenje pilula, a neke su od njih bile u pogonu, premda su radile usporeno. Pilule, koje su ispadale iz grla cevi od modrog stakla, skupljale bi potom voštane ruke i stavljale ih u smotuljke od nabranog papira. Colin je ustao da bi pobliže razgledao najbližu spravu i podigao je rđavi štitnik što ju je zaklanjao. U njezinoj je nutrini neka čudnovata životinja, napola od mesa, napola od kovine, gutala do iznemoglosti sirovinsku tvar i potom je izbacivala u obliku pravilnih kuglica.
- Dođi da vidiš, Chick - kazao je Colin.
- Šta? - zapitao je Chick.
- To je vrlo neobično!... - rekao je Colin.
Chick je pogledao. Beštija je imala izduženu čeljust koja se micala brzim pobočnim pokretima. Pod prozirnom su joj se kožom razabirali cevasti bokovi od tankog čelika i probavni kanal koji se tromo pomicao.
- To je modifikovani kunić - rekao je Chick.
- Misliš?
- To se obično tako radi - rekao je Chick. - Konzervira se funkcija koja se želi očuvati. Eto, ovaj tu je zadržao motoriku probavnoga kanala, ali bez hemijskog dela probavnog procesa. To je mnogo jednostavnije nego proizvoditi pilule normalnim putem.
- Čime se ta beštija hrani? - upitao je Colin.
- Kromiranim mrkvama - odgovorio je Chick. - Proizvodili su ih u tvornici u kojoj sam neko vreme radio. Osim toga, daju mu još elemente pilula...
- To je odličan pronalazak - napomenuo je Colin - i proizvodi vrlo lepe pilule.
- Da - potvrdio je Chick. - Zaista, potpuno su okrugle.
- Reci mi- kazao je Colin sedajući ponovno na klupu ...
- Šta? - upitao je Chick.
- Koliko ti je još ostalo od onih dvadeset pet hiljada duplofinti koje sam ti poklonio pre odlaska na put?
- lih!... - pisnuo je Chick.
- Bilo bi vreme da se odlučiš na ženidbu s Aliseom. Za nju je tako mučno da nastavi živeti ovako kako ti uporno živiš!!!
- Da ... - odgovorio je Chick. - Konačno, valjda ti je ostalo još dvadeset hiljada duplofinti? Kako bilo da bilo ... To ti je dovoljno da se oženiš ...
- Ali stvar je ... - propentao je Chick.
I reč mu je zapela u grlu, jer mu je bilo teško priznati.
- No, u čemu je stvar? - navaljivao je Colin. - Nisi jedini koji imaš novčanih briga ...
- Znam - rekao je Chick.
- Pa onda? - kazao je Colin.
- Pa onda - rekao je Chick - preostalo mi je još samo tri hiljade dvesto duplofinti...
Colin je osećao silan umor. Neke šiljaste i mračne stvari vrtložile su mu se u glavi, s nejasnim šumom kao kad nailazi plima. Ukočio se na klupi.
- To nije istina ... - rekao je.
Beše iznuren, iznuren kao da ga je maločas neko korbačem naterao da dugo, dugo trči steeple.
-To nije istina ... - ponovio je on ...
- Ti zbijaš sa mnom šalu ...
- Ne, ne zbijam ... - rekao je Chick.
Chick je ostao na nogama. Strugao je vrškom prsta ugao najbližeg stola. Pilule su se kotrljale u staklene cevčice, pomalo klopočući kao klikeri, a šuštanje papira u voštanim rukama stvaralo je ugođaj paleolitsko-magdalenskog svratišta.
- Ali na šta si ih potrošio? - zapitao je Colin.
- Kupovao sam Partrea - odvratio je Chick. Prekopavao je po džepu. - Pogledaj samo ovaj primerak! Našao sam ga juče. Nije li čudovit? Bilo je to Podrigivanje po cveću, uvezano u maroken ukrašen biserima, s Kierkegaardom na posebnim listovima.
Colin je uzeo knjigu u ruke i gledao u nju, ali stranice nije video. Video je Aliseine oči, na svom venčanju, i njen pogled tužnog udivljenja što ga je upućivala Chloeinoj haljini. Ali Chick to nije mogao razumeti. Chickove se oči nikad nisu podizale tako visoko.

- Šta bi hteo da ti na to kažem... - mrmljao je Colin. - Spiskao si znači sve? ...
- Prošlu sam nedelju nabavio dva njegova rukopisa - kazao je Chick, a glas mu je pritom titrao od velikog ali suzdržanog uzbuđenja. - I već sam snimio sedam njegovih predavanja ...
- Da ... - rekao je Colin.
- Zašto me to pitaš? - kazao je Chick. - Alisei je svejedno hoću li se s njome venčati. Ona je i ovako sretna. Volim je mnogo, to znaš. Osim toga, ona također silno voli Partrea!

Jedan od strojeva počeo se prebrzo da vrti. Pilule su šikljale van poput kakva vodopada, a ljubičaste su munje sevale u času kad su upadale u papirne smotuljke.

- Šta se događa? - upitao je Colin. - Je li opasno?
- Ne verujem da je opasno - rekao je Chick. - Za svaki slučaj, nemojmo ostati blizu.

Začuli su kako su se prilično daleko zatvorila neka vrata, a trgovac lekovima iskrsnuo je iznenada iza tezge.

- Žao mi je što ste morali čekati - rekao je.
- Nije to važno - uvjeravao ga je Colin.
- Da - rekao je trgovac ... - Namerno sam vas pustio čekati. Upravo zbog mog društvenog i ekonomskog ranga.
- Čini se da vam se jedan stroj uzjogunio ... - napomenuo je Colin pokazujući mu napravu koja je bila u pitanju.
- Ah!... - uzdahnuo je trgovac lekovima.

Nagnuo se, pograbio karabinku ispod tezge, nanišanio i okinuo. Sprava je u propnju odletela u vazduh i survala se na tlo obuzeta grčevitim trzajima.

- Nije to ništa - kazao je trgovac. - Od vremena do vremena kunić nadvlada čelik i onda ga valja uništiti.
Podigao je svoju napravu, pritisnuo na njezin unutašnji štitnik ne bi li se popišala i obesio ju je na jedan ekser.
- Evo vaših lekova - rekao je vadeći iz džepa jednu kutiju. - Budite oprezni, imaju jako delovanje. Nemojte prekoračiti propisanu dozu.
- Ah! - upao je Colin. - A protiv čega je,prema vašem mišljenju, taj lek? - To ne mogu reći ... - odgovorio je trgovac.
Povukao je svoju dugu ruku sa zaobljenim noktima kroz belu čupavu grivu.
- On može biti za mnoge stvari... - zaključio je. - Ali obična mu biljka ne bi dugo odolela.
- Ah! - prisetio se Colin. - Koliko sam vam dužan?
- To je vrlo skupo - rekao je trgovac. - Morali biste me ubiti i otići ne plativši...
- Oh! - upao mu je Colin u reč - preumoran sam ...
- Kad je tako, dužni ste mi dve duplofinte - rekao je trgovac.
Colin je izvadio novcanik.
- Morate znati - napomenuo je trgovac -reč je zaista o krađi.
- Svejedno mi je ... - odvratio je Colin mrtvačkim glasom.
Platio je i otišao. Chick ga je sledio.
- Baš ste blesavi - kazao je trgovac lekovima, ispraćajući ih do vrata. - Ja sam star i neotporan.
- Nemam vremena - promrmljao je Colin.
- Nije istina - navaljivao je trgovac. - Inače ne biste tako dugo čekali...
- Sad imam lekove - kazao je Colin. - Doviđenja, gospodine.
Koračao je popreko ulicom, u kosom jurišu da prištedi snagu. - Znaš, Colin - rekao je Chick - zato se neću rastati od Alise što se nisam s njome venčao ...
- Oh! - kazao je Colin. - Ne mogu ti ništa reći... To se napokon samo tebe tiče ...
- Takav je život - odvratio je Chick.
- Nije - rekao je Colin.


   XXXVI 


Vetar je probijao sebi put kroz lišće i ponovno izranjao iz drveća do kraja ispunjen miomirisima pupoljaka i cvetova. Ljudi su koračali ponešto uspravnije i disali dublje jer je vazduha a bilo u izobilju. Sunce je polagano odmatalo svoje zrake i izvrgavalo ih, oprezno, opasnostima onih mesta koja nije moglo direktni dosegnuti, svijajući ih pod zaokruženim i nauljenim uglovima, ali se sudaralo s vrlo crnim stvarima i tada ih je naglo privlačilo natrag k sebi, nervoznom i nepogrešivom kretnjom zlatne hobotnice. Njegov se golemi ognjeni kostur malo-pomalo približavao i potom je, onako nepomičan, počeo kontinentalne vode pretvarati u paru, a zidni satovi otkucavali su tri udarca. Colin je čitao Chloei priču... Bila je to priča o ljubavi sa sretnim završetkom. U tom času junak i junakinja pisali su jedno drugome pisma.

- Zašto to tako dugo traje? - kazala je Chloe. - To se obično mnogo brže odvija ...
- Zar si ti navikla na te stvari? - upitao je Colin.
Silovito je uštinuo krajnji izdanak sunčane zrake koja je željela doseći Chloeino oko. Zraka se gipko zgrčila i počela se šetati pokućstvom u sobi. Chloe je porumenila.
- Ne, nisam navikla na njih ... - rekla je plaho. - Ali čini mi se ...
Colin je zatvorio knjigu.
- Imaš pravo, draga moja Chloe. Ustao je i približio se krevetu. - Sad je vrijeme da uzmeš jednu od svojih pilula.
Chloe je zadrhtala od jeze.

- To je strašno neugodno - rekla je ona. -Moram li?
- Mislim da moraš - odgovorio je Colin. -Upravo večeras ideš doktoru na pregled, napokon ćemo doznati što ti je. Za sada je potrebno da uzimaš pilule. Poslije će ti možda propisati nešto drugo ... - To je grozno - rekla je Chloe.
- Moramo biti razumni.
- Kad popijem jednu od tih pilula, to je kao da se dvije zvijeri bore u mojim grudima. Osim toga, nije istina... ne valja biti razuman ...
- Bolje je ne biti razuman, ali katkada ipak valja - odvratio je Colin.
Otvorio je kutijicu.
- Imaju neku odvratnu boju - kazala je Chloe - i zaudaraju.
- Podosta su čudne, priznajem, ali ih moraš gutati - rekao je Colin.
- Gledaj - napomenula je Chloe. - Miču se same od sebe, a povrh toga su napola prozirne i u nutrini su sigurno žive.
- U vodi koju nakon toga popiješ - rekao je Colin - sigurno ne mogu proživjeti dugo vremena.
- Baš je glupo što kažeš ... Možda je reč o ribi...
Colin se počeo smijati.
- Onda ćeš od toga ojačati.
Nagnuo se prema njoj i poljubio je.
- Uzmi pilulu, draga moja Chloe, budi dobra!
- Dobro, hoću - pristala je Chloe - ali zato ćeš me poljubiti!
- Dakako - rekao je Colin.
- Ne gadi ti se kad grliš i ljubiš tako ružna muža kao što sam ja...
- Istina je nisi baš lijep - rekla mu je zajedljivo Chloe.
- To nije moja krivnja. Colin je spustio nos. - Ne spavam dovoljno - nastavio je on.
- Colinu moj, zagrli me, ja sam vrlo zločesta i prosta. Daj mi dvije pilule. - Luda si - kazao je Colin. - Samo jednu. Hajde, progutaj...
Chloe je sklopila oči, problijedila i prinijela ruku grudima.
- Gotovo je - kazala je s naporom. - Sad će muke iznova početi...
Kapljice znoja pomaljale su se blizu njezinih sjajnih vlasi. Colin je sjeo kraj nje na krevet i stavio ruku oko njenog vrata. Uhvatila je rukama njegovu šaku i zajecala.
- Smiri se, draga moja Chloe, nema druge.
- Zlo mi je ... - promrmljala je Chloe.
Suze krupne poput očiju izroniše iz ugla njezinih kapaka i iscrtaše hladne brazde na njezinim okruglim i nježnim obrazima.

XXXVII

- Ne mogu više stajati na nogama ... - promrmljala je Chloe.
Spustila je oba stopala na zemlju i pokušavala se podići.
- Nikako ne ide - kazala je ... - Sasvim sam mlitava.
Colin joj je prišao posve blizu i podigao je. Objesila se na njegova ramena.
- Drži me, Colin. Pasću!
- Zamorio te je krevet... - rekao je Colin.
- Nije - odvratila je Chloe. - Nego pilule tvog starog trgovca.
Pokušala je da se posve sama održi na nogama i zateturala je. Colin ju je uhvatio, ali ga je ona pri padu povukla za sobom na krevet.
- Dobro mi je ovako - rekla je Chloe. - Ostani ležati na mojem telu. Već dugo nismo skupa spavali!
- Ne smemk - kazao je Colin.
- Naprotiv, smemo. Zagrli me. Jesam li ti žena ili ne?
- Jesi - odgovorio je Colin - ali se ne osećaš dobro.
- To nije moja krivica - kazala je Chloe, a pritom su joj zadrhtale usne kao da će proplakati.
Colin se nadvio nad nju i poljubio je vrlo nežno, kao što bi poljubio cvet.
- Još - rekla je Chloe. - I nemoj mi ljubiti samo lice ... Znači da me više ne voliš? Zar ti više nije do žene?
Sada ju je jače stisnuo u svom zagrljaju. Bila je vlažna i miomirisna. Bočica parfema što izlazi iz mekane beline kutije.
- Još - rekla je Chloe protežući se ... -još ...

XXXVIII

- Već kasnimo - utvrdio je Colin.
- Nije važno - rekla je Chloe - naravnaj svoj sat.
- Zar uistinu nećeš da idemo kolima? ...
- Neću ... - odvratila je Chloe. - Želim s tobom prošetati gradskim ulicama.
- Ali čeka nas dobar komad puta!
- Baš me briga - kazala je Chloe ... - Kad si me maločas ... grlio, to mi je vratilo samopouzdanje. Uhvatila me je želja da malo hodamo.
- Da kažem, u tom slučaju, Nicolasu da automobilom dođe po nas?. - nagovarao ju je Colin.
- Oh! Ako baš želiš ...
Za odlazak na lekarski pregled Chloe je stavila kratku haljinu nežno plave boje, s vrlo dubokim šiljastim izrezom, i kaputić od risa, s vrlo pristalom tokicom od istoga krzna. Cipele od obojene zmijske kože upotpunjavale su sklad celine.
- Dođi, mačkice - rekao je Colin.
- Nije to mačka - ispravila ga je Chloe. -Nego ris.
- To je vrlo teško raspoznati - napomenuo je Colin.
Izašli su iz spavaće sobe i prošli kroz predsoblje. Chloe se zaustavila ispred prozora.
- Šta se tu događa? Danje svetlo prodire slabije nego obično ...
- Ni govora - umešao se Colin. - Ovde je i te kako sunčano.
- Pre je tako bilo - kazala je Chloe - dobro se sećam, sunce je dopiralo sve do one tamo šare na ćilimu, a sada stiže samo do tuda...
- To zavisi i od sata- napomenuo je Colin.
- Nije istina. Ne zavisi od sata, zato što je to bilo u isto vreme!...
- Pogledaćemo sutra u isto vreme - rekao je Colin.
- Vidiš dobro i sam, sunce je dopiralo sve do sedme crte. A sada se zaustavlja na petoj...
- Dođi - rekao je Colin. - U zakašnjenju smo.
Prolazeći ispred velikog ogledala u popločenom hodniku Chloe se sama sebi nasmešila. Njezina bolest nije mogla biti teška i ubuduće će često odlaziti zajedno u šetnju. Colin će da štedi svoje duplofinte, a i onako im je ostalo dovoljno para da žive udobnim životom. Možda bi Colin mogao i da radi...
Zazveckao je čelični jezičac ključanice i vrata su se zatvorila. Chloe je uhvatila Colina ispod ruke. Hodala je lakim sitnim koracima. On bi učinio jedan uz njena dva.
- Oh, kako sam zadovoljna! - uskliknula je Chloe. - Sunce sja i stabla tako divno miriše!
- Naravno! - rekao je Colin. - Proleće je!
- Zaista? - kazala je Chloe upirući u njega vragoljasti pogled.
Zaokrenuli su udesno. Morali su proći još kraj dve duge zgrade pre negoli stignu u lekarsku četvrt. Stotinjak metara dalje počeli su već osećati miris sredstava za anesteziju,koji je za vetrovitih dana dopirao još mnogo dalje.
Menjala se i građa pločnika. Sada su koračali po širokom i ravnom kanalu, prekrivenom betonskim rešetkama s uskim i stisnutim šipkama. Ispod šipki je proticao alkohol izmešan s eterom i valjao sa sobom svitke vate i gaze, zaprljane gnojem i sukrvicom, a katkad i krvlju. Duga plovna vlakna napola zgrušane krvi bojila su, tu i tamo, lako ishlapljiv izliv i dronjci mesa, koje se već napola raspadalo, plivali su tromo, okrećući se sami oko sebe, poput odviše natopljenih plovećih santi. Posvud se osećao jedino miris etera. Vrpce gaze i zavoji su također tekli niz kanal, odmotavajući svoje uspavane kolutove. S prednje strane svake kuće izlevala se u kanal po jedna odvodna cev, a onaj koji bi na nekoliko časaka zastao da ispita otvor tih cevi, mogao je odrediti specijalizaciju dotičnog lekara. Jedno je oko upravo piljilo u Colina i Chloe, dok se kotrljalo oko vlastite osi, a zatim je iščezlo pod širokom naslagom crvenkaste i mlohave vate, kao kakva opasna meduza.

- Tu mi se nimalo ne dopada - kazala je Chloe. - Što se vazduha tiče, on je ovde vrlo zdrav, ali nije baš ugodno za oko ...
- Nije - potvrdio je Colin.
- Dođi na sredinu ulice.
- U redu - rekao je Colin. - Ali tamo će nas pregaziti.
- Pogrešila sam što sam odbila da se vozimo kolima - priznala je Chloe. - Kao da mi je neko odrezao noge.
- Imaš sreću što profesor Mitojed stanuje prilično daleko od četvrti teške hirurgije ...
- Cuti! - upala mu je u reč Chloe. - Hoćemo li uskoro stići?
Počela je iznenada kašljati i Colin je probledio.
- Nemoj kašljati, Chloe!... - preklinjao je on.
- Neću, Colinu moj...- rekla je susprežući kašalj s velikim naporom.
- Nemoj kašljati... stigli smo ... eto nas.

Cimer profesora Mitojeda predočavao je golemu čeljust kako guta zemljoradničku lopatu kojoj je izvirivao još samo gvozdeni deo. Chloe je to nagnalo u smeh. Smejala se sasvim tiho, posve suzdržano, jer se plašila da će opet kašljati. Duž zidova visile su fotografije u boji, o čudovitim terapijama profesora Mitojeda, inače obasjane svetlima koja u taj čas nisu funkcionisala.

- Vidiš-rekao je Colin.-To ti je veliki specijalist. Druge kuće ne krase tolika odličja.
- To je samo dokaz da on ima mnogo novaca - pripomenula je Chloe.
- Ili da je reč o čoveku koji ima ukusa -rekao je Colin. - To deluje vrlo umetnički.
- Da - kazala je Chloe. - Podseća na uzornu mesnicu.
Ušli su u kuću i našli se u prostranom okruglom predvorju, obloženom belom pokošću. Jedna im je bolničarka krenula u susret.
- Jeste li naručeni? - zapitala ih je.
- Jesmo - odgovorio je Colin. - Možda smo malo zakasnili...
- To nije važno - umirila ga je bolničarka. - Profesor je završio s operacijama za danas. Hoćete li poći sa mnom?
Poslušno su je sledili i njihovi su koraci na emajliranom podu odzvanjali visokim i potmulim zvukom. Na kružnoj steni otvarao se celi niz vrata, ali bolničarka ih je odvela ravno prema onima na kojima se, u zlatnom reljefu, nalazila reprodukcija divovske table na pročelju kuće, i to istih razmera. Gurnuli su još jedna vrata, debela ali prozirna, i našli se u radnoj sobi lekara. Ovaj je stajao je pred prozorom i parfimirao svoju bradicu sa četkicom za zube, prethodno umočenom u cedinu opopanaksa. Okrenuo se, začuvši buku, i krenuo prema Chloe s ispruženom rukom.

- Onda, kako se danas osećate?
- One su pilule bile jezive - rekla je Chloe.
Lekarevo se lice smrknulo. Njegov je izraz sada nalikovao na duboku oktavu.
- Gnjavaža ... - promrmljao je on. - A dobro sam mislio.
Jednu minutu je ostao zamišljeno stajati na mestu, a onda se dosetio da još i sada drži u ruci četkicu za zube.
- Pridržite mi to-kazao je Colinu, turajući mu četkicu u ruku. - Sednite, mala moja - rekao je pak Chloei.
Napravio je jedan krug po sobi i sam seo.
- Vidite - rekao joj je - vi imate nešto na plućima. Tačnije rečeno, nešto u plućima. Nadao sam se da će to biti ... Prekinuo je samog sebe i naglo ustao. - Nikakve koristi od brbljanja - rekao je tada. - Dođite sa mnom. Položite tu četkicu gde god hoćete - nadodao je nesnalažljivom Colinu, koji zaista nije znao šta da s njom započne.

Colin je svakako hteo slediti lekara i Chloe, ali je najpre morao odmaknuti nevidljiv ali čvrst zastor koji se maločas spustio između njih. Srce mu je obuzimala čudna teskoba i ono je nepravilno kucalo. Uložio je priličan napor, sabrao se i stisnuo ruke. Skupivši sve svoje snage, uspeo je napraviti nekoliko koraka napred, a čim je dotaknuo Chloeinu ruku, nelagodnost je iščezla. Ona je pružila lekaru ruku i on ju je poveo u malu belu dvoranu s kromiranim stropom, u kojoj je nekakav glatki i zdepasti uređaj zapremao čitavu jednu stranu.

- Više volim da sedite za vreme pregleda i rekao je lekar. - To neće dugo trajati.

Na prednjoj strani stroja nalazio se crveni ekran, s kristalnim okvirom, i tek se jedno dugme za regulisanje, od crnog emajla,iskrilo na postolju.
- Hoćete li ostati? -zapitao je lekar Colina.
- Radije bih ostao - odvratio je Colin.

Lekar je okrenuo dugme. Svetlost je potekla iz prostorije poput bistra gorskog potoka koji je iščezao pod vratima i u otvor za ventilaciju, smešten iznad stroja, dok se ekran malo-pomalo rasvetlio.

XXXIX

Lekar Mitojed je tapštao Colina po leđima. - Nemojte se zabrinjavati, stari moj - rekao mu je. - To se može popraviti.
Colin je gledao u pod, činio se posve satrven. Chloe ga je držala za ruku. Upinjala se svim silama da deluje veselo.
- Ma da - rekla je ona - to sigurno neće dugo trajati...
- Dakako - promrmljao je Colin. - Konačno - nadovezao je lekar- ako se bude pridržavala mojih uputa, ona će se verovatno već uskoro bolje osećati.
- Verovatno - kazao je Colin.

Nalazili su se u belom i okruglom predvorju, a Colinov se glas odbijao od stropa kao da odzvanja iz vrlo velike daljine.
- U svakom slučaju - zaključio je profesor Mitojed - poslaću vam račun.
- Naravno - rekao je Colin. - Zahvaljujem vam na brizi, doktore ...
- I ako stvar ne krene na bolje - napomenuo je lekar doći ćete ponovno meni. Postoji rešenje koje za sada nismo čak ni uzeli u obzir, a to je operacija ...
- Ma da - rekla je Chloe - stežući Colinovu ruku, ali je pritom stala jecati.
Lekar je sebi pozamašno navlačio bradicu. - To je vraški nezgodno - rekao je on.
Zavladao je tajac. Kroz prozirna vrata pomolila se bolničarka i s dva kratka udarca nagovestila svoj dolazak. Pred njom se, u udubini debelih vrata, upalio zeleni signal »Uđite«. - Stigao je neki gospodin koji mi je rekao neka obavestim gospođu i gospodina da je Nicolas već stigao.
- Hvala, Karonjo - odgovorio je lekar. - Možete se povući - nadovezao je, i bolničarka se smesta pokupila.
- U redu, doktore! - promrmljao je Colin -reći ćemo vam odmah doviđenja ...
- Dakako ... - kazao je lekar Mitojed. -Doviđenja ... Lečite se i... Nastojte otići...

XL 

- Zar stvari stoje tako loše? - upitao je Nicolas, ne okrenuvši se, pre nego je upalio motor.
Chloe je još i sada plakala, utonuvši u belo krzno, a Colin je izgledao poput mrtvaca. Miris s pločnika penjao se sve više i više, a eterske su pare potpuno ispunile ulicu.
- Kreni - rekao je Colin.
- Šta joj je? - zapitao je Nicolas.
- Oh! Nije moglo biti gore! - izlanuo je Colin.

Istog je trena postao svestan da se zaleteo i pogledao je Chloe. U tom ju je času tako ljubio da bi se najradije bio ubio radi svoje nesmotrenosti. Skvrčena u uglu automobila, Chloe je grizla sebi šake. Sjajna joj je kosa padala na liče, dok je nogama gazila svoju krznenu kapicu. Ridala je svom snagom, kao malo dete, ali nečujno.

- Oprosti mi, draga moja Chloe - kazao je Colin. - Ja sam prava neman.
Primaknuo joj se bliže i privukao je k sebi. Celivao joj je jadne usplahirene oči i osećao je na svojim grudima da joj srce tuče potmulim i polaganim udarcima.
- Brzo ćemo te izlečiti - rekao je Colin. -Hteo sam zapravo reći da se nije moglo dogoditi ništa gore nego da te vidimo bolesnu, bez obzira o kojoj je bolesti reč ...
- Bojim se ... - rekla je Chloe. - On će me sigurno operisati.
- Neće - tešio ju je Colin. - Pre ćeš ozdraviti.
- Šta joj je? - ponovio je Nicolas. - Mogu li ja nešto učiniti?
Nicolas je takođe izgledao vrlo nesretan. Njegovo je uobičajeno samopouzdanje jako popustilo
. - Chloe, mila moja, primiri se - kazao je Colin.
- To je sasvim sigurno - pridodao je Nicolas. - Ona će vrlo brzo ozdraviti.
- Taj lopoč - napomenuo je Colin. - Gde ga je samo mogla uhvatiti?
- Zar ona ima lopoč? - upitao je s nevericom Nicolas.
- Da, u desnom plućnom krilu - odgovorio i Colin.- Lekar je u početku verovao da je posredi samo nešto životinjsko. Ali radi se zapravo o lopoču. Videli smo ga na ekranu. Već je prilično velik, ali konačno moramo nekako s njime izaći na kraj.
- Svakako - potvrdio je Nicolas.
- Vi ne možete zamisliti kako je to – govorila je kroz jecaje Chloe - to toliko boli kad se miče!!!
- Ne plačite - kazao je Nicolas. - Od toga nikakve koristi, samo ćete se zamoriti.

Kola su krenula. Nicolas je polagano vozio iimeđu zamršenih redova kuća. Sunce se malo-pomalo gubilo iza stabala i vetar je bivao sve svežiji.

- Doktor hoće da Chloe ode u planine - objasnio je Colin. - Tvrdi da će studen ubiti toga gada ...
- Ona je to sigurno uhvatila na onoj cesti -kazao je Nicolas. - Bila je puna isto takvih gadarija na hrpe i gomile.
- On takođe kaže da čitavo vreme mora biti okružena cvećem - nadovezao je Colin -da bi se onaj drugi preplašio ...
- Zašto? - zapitao je Nicolas.
- Zato što ako procvate - protumačio je Colin - tada će niknuti drugi lopoči. Ali nećemo mu dopustiti da procvate ...
- I u tome se sastoji celokupna terapija? -zapitao je Nicolas.
- Ne - odvratio je Colin.
- Šta predstoji kao drugo?

Colin se skanjivao da mu na to odgovori. Slušao je Chloe kako plače na njegovim grudima i unapred je mrzeo mrcvarenje na koje će je uskoro morati osuditi.

- Ona ne sme piti... - rekao je.
- Šta? ... - zapanjio se Nicolas.
- Ništa?
- Ništa - kazao je Colin.
- Baš ništa, uza sve to? ...
- Samo dvije kasike dnevno... - promrmljao je Colin.
- Dve kasike!... - uzviknuo je Nicolas.
Nije više rekao ni reči i zagledao se netremice u cestu ravno ispred sebe.

XLI 


Alise je pozvonila dvaput i pričekala. Ulazna vrata izgledala su joj uža nego obično. Sag je nekako potamnio i stanjio se.
- Dobar dan!... - kazao je Nicolas. - Dolaziš im u posjet?
- Da - rekla je Alise. - Jesu li kod kuće?
- Da - kazao je Nicolas - dođi. Chloe je kod kuće.
Zatvorio je vrata. Alise je ispitivački promatrala čilim.
- Ovdje ima manje svjetla nego prije - rekla je ona. - O čemu to ovisi?
- Ne znam - odvratio je Nicolas.
- Čudno je to - napomenula je Alise. - Nije li ovdje visjela neka slika?
- Ne sjećam se - kazao je Nicolas. Prošao je sebi krzmavom rukom kroz kosu. - Uistinu - rekao je on - stječe se dojam da tu atmosfera više nije ista.
- Da - potvrdila je Alise. - Upravo tako.
Imala je na sebi smeđi dobro skrojeni kostim, a u ruci veliki stručak narcisa.
- A ti - rekao je Nicolas - dobro izgledaš. Kako je?
- Da - odgovorila je Alise - posve dobro. Chick mi je poklonio kostim kao što vidiš ...
- Izvrsno ti pristaje - ustanovio je Nicolas.
- Imam sreću - nastavila je Alise - što vojvotkinja de Bovouard ima taman iste mjere kao i ja. Kostim je iz staretinarnice. Chick se htio domoći papira koji se nalazio u jednom džepu i zato ga je kupio. Pogledala je Nicolasa i nadodala:
- Ti nisi dobro.
- Uh! - kazao je Nicolas... - ni sam ne znam. Imam dojam da starim.
- Pokaži mi svoj pasoš - rekla je Alise.
Ispreturao je svoju futrolu za revolver.
- Eto ga - rekao je.
Alise je otvorila pasoš i problijedila.
- Koliko ti je bilo godina? - upitala je tiho.
- Dvadeset devet... - odgovorio je Nicolas. - Pogledaj... Izračunao je. Sadašnji iznos: trideset pet. - Ne razumijem ... - napomenuo je on.
- Mora da se radi o pogreški - rekla je Alise. - Ne izgledaš stariji od kakva dvadesetdevetogodišnjaka.
- Izgledao sam kao da mi je dvadeset i jedna - napomenuo je Nicolas.
- To će se sigurno popraviti - kazala je Alise.
- Volim tvoju kosu - rekao je Nicolas. -Dođi da vidiš Chloe.
- Što se ovdje zbiva? - rekla je zamišljeno Alise.
- Oh! - uzdahnuo je Nicolas. - To je ta bolest. To nas je sve potreslo. Čim se to popravi, ja ću se opet pomladiti.

Chloe je ležala ispružena na postelji, odjevena u svilenu pidžamu boje sljezova cvijeta i u dugu kućnu haljinu od satenskog pikea nježne narančastožućkaste boje. Oko nje je bilo mnogo cvijeća a, nadasve, orhideja i ruža. Bilo je tu također hortenzija, karanfila, kamelija, dugih rascvalih grana breskve i badema, te nekoliko rukoveti jasmina. Grudi su joj bile otkrivene i veliki plavi vjenčić isticao se jako na jantaru njezine desne dojke. Jagodice su joj bile pomalo ružičaste, oči blještave, a vlasi lepršave i naelektrizirane poput svilenih niti.

- Prehladit ćeš se! - rekla je Alise. - Pokrij se!
- Neću - promrmljala je Chloe. - To se mora. To je dio liječenja.
- Kakvo lijepo cvijeće! - uzviknula je Alise. - Colin će sebe dovesti u propast - nadodala je prpošno ne bi li natjerala Chloe u smijeh.
- Da - promrmljala je Chloe. I osmjehnula se tužno. - Traži posao - rekla je tiho. - Zato i nije kod kuće.
- Zašto govoriš takvim glasom? - zapitala je Alise.
- Žedna sam ... - odgovorila je Chloe u jednom dahu.
- Uzimaš li uistinu samo dvije žlice na dan? - rekla je Alise.
- Da ... - uzdahnula je Chloe.
Alise se nadvila nad nju i zagrlila je. - Uskoro ćeš ozdraviti.
- Da - rekla je Chloe. - Sutradan odlazim s Nicolasom, kolima.
- A Colin? - upitala je Alise.
- Ostaje ovdje - odgovorila je Chloe. - On mora raditi. Jadni moj Colin!... Nema više duplofinti...
- Kako to? - zapitala je Alise.
- To cvijeće ... - odvratila je Chloe.
- Da li još raste? - prošaptala je Alise.
- Lopoč? - kazala je Chloe posve tiho. - Ne, vjerujem da će uskoro uginuti... - Onda jesi li zadovoljna?
- Jesam - odgovorila je Chloe. - Ali tako sam žedna.
- Zašto ne upališ svjetlo? - upitala je Alise. - Ovdje je vrlo mračno.
- Već od nekog vremena je tako - rekla je Chloe. - Već neko vrijeme. Tu se ne da ništa učiniti. Pokušaj sama.
Alise je okrenula električni prekidač i oko lampe se pojavio slabašan svjetlosni prsten.
- Svjetiljke se gase - rekla je Chloe. - Zidovi se također stišću. I ovaj prozor tu, isto tako.
- Uistinu? - zapitala je Alise.
Pogledaj... Velika staklena površina koja se protezala po čitavoj širini zida, zauzimala je sada još samo dva duguljasta pravokutnika, zaobljena na rubovima. Po sredini prozora izrasla je svojevrsna peteljka, spajajući oba ruba i prepriječivši put suncu. Strop je postao mnogo niži, a platforma na kojoj se nalazila Colinova i Chloeina postelja više nije bila tako udaljena od poda.
- Kako do toga može doći? - upitala je Alise.
- Ne znam ...-rekla je Chloe.-Gledaj, eto tračka svjetlosti. Čas prije ušao je u sobu miš sa crnim brkovima donoseći komadičak keramičke pločice iz kuhinjskog hodnika, a taj je isijavao živahno kao luč. - Čim se odviše zamrači - objasnila je Chloe - on mi odmah donese malo svjetla.
Pomilovala je malu životinju koja je ispustila svoj pronalazak na ploču kraj uzglavlja.
- Ipak je lijepo od tebe što si me došla vidjeti - kazala je Chloe.
- Oh! - rekla je Alise - ti znaš da te mnogo volim.
- Znam - potvrdila je Chloe. - A kako je Chick?
- Oh! Dobro je - odvratila joj je Alise. - Kupio mi je kostim.
- Lijep je, dobro ti stoji - rekla je Chloe.
Naglo je zastala u govoru.
- Loše ti je - kazala je Alise. - Jadna moja. Nagnula se i pomilovala je Chloe po obrazu.
- Da - zajecala je Chloe. - Tako sam žedna...
- Shvaćam - rekla je Alise. - Da te poljubim, ti bi bila manje žedna.
- Da - rekla je Chloe.
Alise se nagnula k njoj.
- Oh! - uzdahnula je Chloe. - Kako su ti svježe usne ...
Alise se nasmiješila. Oči su joj bile vlažne od suza.
- Kamo odlaziš? - upitala je ona.
- Ne idem daleko - odgovorila je Chloe. -U planine.
Okrenula se na lijevu stranu.
- Voliš li ga mnogo, tvog Chicka?
- Volim - odgovorila je Alise. - Ali on više voli svoje knjige.
- Ne znam - rekla je Chloe. - Možda je to istina. Da se nisam sama udala za Colina, tako bih voljela da upravo ti s njim živiš. Alise ju je opet poljubila.

Нема коментара:

Постави коментар