10. 2. 2011.

Kraljica Viktorija



Princeza Viktorija (Aleksandrina Viktorija) od Kenta je rođena u Kensington palati 24. Maja 1819. godine u 04:15 ujutru. Viktorijin otac Princ Edvard Avgust, umro je kada je imala osam meseci Kralj Džordž III “Ludi” (kao i još neki članovi dinastije bolovali su od “porfirije”, koja je izazivala ludilo) deda princeze Viktorije, umro je slep i pomračenog uma, manje od nedelju dana po sinovljevoj smrti . Krunu je nasledio Princ od Velsa, Viktorijin stric, Džordž IV.Vladavina Džordža IV zapamćena je po raznim porodičnim, finansijskim i političkim skandalima, tako da je popularnost kraljevske porodice u engleskom drustvu bila na veoma niskom nivou.

Iako je bila među prvima po pravu nasledstva, Viktorija je kao malo dete učena samo nemačkom jeziku koji je bio maternji i njenoj majci i njenoj guvernanti.Sa tri godine počela je školovanje na engleskom jeziku. U toku života naučila je da govori italijanski,grčki, latinski i francuski. Osim nasledne titule Kraljice Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske, bila je prvi monarh koji je poneo titulu Carice Indije.Svog budćeg supruga, princa Alberta od Saks-Koburg-Gota (inače brata od ujaka )upoznala je kada je imala 16 godina. Kralj Džordž IV se protivio ovoj vezi, ali njegove primedbe nisu urodile plodom.



VENČANJE


Ljubavna priča ovo dvoje mladih je jedna od najupečatljivijih istorijskih priča.


Viktorija nije imala srećno detinjstvo. Bila je primorana da živi pod takozvanim Kensingtonskim pravilima: nikada nije smela da bude sama, da se igra sa drugom decom, da spava pored svoje majke ili se kreće stepenicama, a da je neko ne drži za ruku. Lični sekretar njene majke, ser Džon Konroj, pokušao je da je primora da potpiše sporazum po kojem će njena majka vladati kao regent dok Viktorija ne napuni 25 godina. Uprkos pritiscima i fizičkim pretnjama, Viktorija odbija.



Godina je 1837. sedamnaestogodišnja Viktorija je usred kraljevske borbe za moć. Njen ujak, kralj Vilijam nalazi se na samrti i Viktorija bi trebalo da sedne na njegov presto. Svi se bore za njenu naklonost. Međutim, njena autoritativna majka, vojvotkinja od Kenta uz pomoć svog ambicioznog  Konroja drži Viktoriju podalje od dvora. Viktorija ih oboje mrzi. Jedinog prijatelja ima u brižnoj guvernanti Lehzen, ali je ona doslovce guši i prema njoj se ponaša previše zaštitnički. I tada je u njen život ušao Albert.
Kraljica Viktorija i princ Albert još za života imali su u britanskoj javnosti imidž savršenog kraljevskog para, a njihova se ostavština pobrinula za to da taj romantičan imidž niti do današnjeg dana ne izbledi. Premda su je već pokušali spojiti s mnogim drugim evropskim prinčevima, Viktorija se zaljubila u nemačkog princa Alberta i njegovu viziju socijalne, pravedne i industrijski snažne Britanije. Ako ste itko može prozvati kreatorom i idejnim začetnikom Viktorijanskog doba, svakako jednog od zlatnih doba Britanije, tada je to bio upravo princ Albert. Brak Viktorije i Alberta bio je unapred dogovoren,ali se sećom pretvorio u ljubav. Godine 1840. dvadesetogodišnja Viktorija se udala za njega, a o njihovoj strastvenoj prvoj bračnoj večeri kazala je: "To je bilo ugodno i zbunjujuće iskustvo. Ja nikada, nikada nisam tako provela večer. Njegova preterana ljubav i naklonost dali su mi osećaj nebeske ljubavi i sreće. Uzeo me u naručje i mi smo se samo ljubili, opet i iznova."

Ubrzo su se pojavili problemi kada se postavilo pitanje njegove uloge u njenom životu. Četiri dana pre udaje  Viktorija je Albertu dodelila zvanje Njegovo Kraljevsko Visočanstvo. Princ Albert je bio poznat kao Princ Pratilac (Prince Consort), ali nije formalno nije dobio titulu sve do 1857. Nikada nije dobio plemićke počasti

Venčanica

U zemljama zapadne Evrope neveste iz najsiromašnijih porodica obično su nosile sive haljine, dok su ostale birale boju koja im najlepše stoji. Posebno je popularna bila plava, koja je asocirala na devicu Mariju i simbolizovala nevinost. Skerletnocrvena je, sa druge strane, izbegavana, jer je vezivana za žene lakog morala. Na crkvenim venčanjima nepoželjna je bila i zelena, jer se verovalo da može da privuče pažnju vila i vilenjaka, koji su se, po tradiciji, oblačili baš u zeleno. Takođe, verovalo se da će ako mlada obuče zelenu haljinu na venčanju padati kiša. Crna je vezivana za smrt i venčanice ove boje najčešće su nosile udovice kada su se ponovo udavale. Jedna od prvih nevesta koje su obukle belu haljinu bila je škotska kraljica Meri, koja se udala za budućeg kralja Francuske Fransoa II. Međutim, njena venčanica izazvala je negodovanje u javnosti, jer je bela u to vreme u Francuskoj bila zvanična boja žalosti.U istoriji je ostala zapamćena i po toj beloj venčanici, iako je na kraljevskim venčanjima pre njenog dominirala boja srebra i mnoštvo dragulja. Mnoge venčane “tradicije” započete su baš sa njihovim venčanjem. Prva bi bila bela haljina kao simbola čistote i iskrene ljubavi, zatim nošenje svežeg cveća u kosi (kraljica je na dan svog venčanja nosila sveže ubrane cvetove narandže), kao i običaj da mladin veo pridržavaju deca ili deveruše (Viktorija je bila prva kraljevska mlada kojoj su deveruše pomagale oko vela). Sve što je radila delovalo je kao prosto neverovatno za vreme u kojem je živela, pa kada se na to još doda da je ona zaprosila princa, a ne obrnuto – Britansko carstvo je konstantno bilo u šoku. Mlada kraljica je za svoje venčanje odabrala haljinu “spuštenih ramena”, od teškog belog satena, nije nosila tijaru, niti bilo kakvu krunu, već samo pomenuto belo cveće, za koje je bio prikačen poduži veo. Čipku, koja je krasila venčanu haljinu, je izradila gospođica Džejn Bidni, 1839. godine i punih šest meseci (od maja do novembra) je preko stotinu radnika radilo na ovom projektu. Konačna suma koja je plaćena za izradu ovakve čipke iznosila je 1.000 funti. Kada je izrada čipke bila završena, originalne mustre su bile uništene, osiguravajući tako originalnost uzorka. Gospođica Bidni nije napuštala svoj rodni Devon, sve dok radovi nisu u potpunosti gotovi, a kada je trebalo čipku da preda lično kraljici Viktoriji – onesvestila se. Na dan venčanja, 10. februara 1840. godine, mlada se pojavila u pratnji dvanaest deveruša, ćerkama bogatih i priznatih britanskih plemića. Svaka od devojaka dobila je na poklon zlatan broš, dizajn princa Alberta, u obliku orla, koji je bio prekriven tirkizima, biserima (simbol prave ljubavi), rubinima (simbol strasti) i dijamantima (simbol večnosti). Sama kraljica dizajnirala je njihove haljine.Torta koja je služena na kraljevskom venčanju bila je teška preko 135 kilograma, a nekoliko parčadi izloženih u dve ukrasne kutije, mogli su se videti na izložbi pod nazivom “Kraljevska venčanja 1840. – 1947. : od kraljice Viktorije do kraljice Elizabete II “.


PORODIČNI ŽIVOT


V iktorija i Albert su se venčali 10. februara1840. Samo dva meseca po venčanju Viktorija je bila trudna. Prvo dete, Kraljevska Princeza i Carska Frederika Viktorija, je rođena 21. Novembra 1840. godine. Još osmoro dece će biti rođeno tokom izuzetno srećnog braka Viktorije i Alberta. Tokom “viktorijanske epohe”, Britanija je bila najmoćnija vojna i ekonomska sila na svetu. Viktorija je 1876. Godine proglašena i za caricu Indije, kako bi bila “ravna” svojim carskim rodjacima u Nemačkoj, Rusiji i Austriji. Među značajnim reformama koje je sprovela treba pomenuti i uvođenje železničkog saobraćaja i pojavu prve poštanske marke. Jedna verzija ove prve marke sa Viktorijinim likom, danas je pravo bogatstvo. U Britaniji je došlo i do porasta stanovništva, a zapamćeno je I da su cene bile stabilne.

Viktorija je sa 39 godina već postala baka i nazvana “baka Evrope”. Sva njena deca venčana su po evropskim kraljevskim kućama i imala je ukupno 43 unučadi u velikom broju evropskih vladarskih i plemičkih porodica. Njeni unuci bili su i nemački car (Vilhelm II), kao i poslednja ruska carica (Aleksandra). Njen stil ostavio je neizbrisiv pečat i na način ponašanja i vladanja ostalih evropskih monarhija.

Na Viktoriju je pokušano sedam atentata i nijedan nije uspeo. Dana, 9. decembra 1861. Albertu je dijagnosticiran tifus. Umro je 14. decembra 1861. godine uzamku Windsor u 42-oj Viktorijinoj godini života. Kraljica je nosila crninu do kraja života.Izbegavala je pojavljivanje u javnosti i unarednih nekoliko godina retko se pojavljivala u Londonu. Njena izdvojenost joj je donela nadimak Udovica iz Vindzora. Umrla je u 81.oj godini života 22. Januara 1901, nakon 63 godine, 7 meseci i 2 dana vladavine, duže nego što je ijedan britanski monarh vladao pre i posle. Sahranjena je 2. februara. Počiva u Mauzoleju Frogmor, pored svog supruga.

Princeze oplakuju smrt oca.



Na današnjoj listi potencijalnih naslednika britanskog prestola čak 510 osoba potiče od kraljice Viktorije. Među sadašnjim evropskim monarsima, njeni potomci su, pored engleske kraljice, i kraljevi Norveške, Švedske i Španije, kraljica Danske, bivši kraljevi Grčke i Rumunije, kao i šefovi bivših vladarskih porodica Srbije (princ prestolonaslednik Aleksandar KarađorđevićRusije, Nemačke, Pruske, Hanovera, Hesena i Badena.

Нема коментара:

Постави коментар