Mumtaz Mahal-Tadz Mahal
Gradjevinu je Maharadza Šah Jahan podigao svojoj lijepoj ženi, persijskoj princezi - Mumtaz Mahal , što u prevodu znači Kraljica Palate, za koju se borio punih pet godina dok je napokon nije mogao oženiti (1628 ). Palata je trebala da bude vjenčani poklon onoj koju je volio iznad svega, ali sa gradnjom se počelo tek tri godine kasnije.
Angažovan je u to vreme najpoznatiji i najtraženiji arhitekt,Ustad Ali iz Persije. Maharadza je bio presrećan, jer se uskoro trebalo roditi njihovo prvo dijete. Sve je izgledalo kao pocetak jedne prelijepe bajke, ali dogodilo se nešto što niko nije očekivao. Prilikom rodjenja deteta umrla je njegova Kraljica, i palata koja se u to vreme otpočela graditi postala je Mauzolej. Sedam godina prije konačnog završetka radova Šah Jahan je svrgnut sa prestola od strane sopstvenog sina iz prvog braka.
Bačen je u tamnicu odakle je, bivši Maharadza, kroz rešetke mogao gledati gradnju Mauzoleja, koji će postati jedan od najljepših spomenika ljubavi, kog su Indijci nazvali srcem Indije.San od mermera se ostvario.1666 godine umro je i Šah. Sahranjen je pored svoje zene u Kraljevskoj Palati. Na njihovoj grobnici je upisano: "Svijet je most. Predji ga. Na njemu nemoj ništa graditi. Traje samo jedan tren".
Svako ko se priblizi tom mjestu, koje poput magneta privlači mnoge iz cijelog sveta osjeca ga i vidi drugačije jer se boje mermerne gradjevine mjenjaju svakim danom i u svako godišnje doba zbog različitih uglova pada svjetlosnih zraka, ali svi su jedinstveni u mišljenju da se radi o neponovljivom dijelu. Iz njega izbija neka posebna snaga koju svaka bezgranicna ljubav poseduje i daje joj izgled - ne mauzoleja - nego dvorca u kome su dvoje zaljubljenih našli svoj vječiti dom, otvoren za sve romantične duše ovoga svijeta.
Нема коментара:
Постави коментар