8. 1. 2016.

Frederik Pol: Kapija (prikaz)





Više puta nagrađivan roman Frederika Pohla Kapija (Gateway), prvi deo Sage o Heecheejima, objavljen je davne 1977. godine i od tada je doživeo nekoliko ponovljenih izdanja. Svojim podžanrovskim određenjem Kapija je klasično delo naučne fantastike koje propituje budućnost čovečanstva. Taj motiv se često pojavljuje u delima SF-a u različitim obradama poput utopijske, distopijske ili njihove kombinacije, a ovo delo je gotovo u potpunosti distopijsko.

Distopiju kao ideju društva o pretpostavljenoj budućnosti koju karakterišu negativni, antiutopijski elementi, Frederik Pohl je doveo do savršenstva aktualizirajući pitanja koja se tiču društva, politike, religije, sociologije, duhovnosti ili tehnologije koja se može pojaviti u budućnosti. Pretpostavke distopije su onečišćenje, siromaštvo, politička represija, totalitarizam te naposletku kolaps društva kao naša moguća horror stvarnost. Kapija je društvena kritika, ekološka i studija karaktera i vrlo, vrlo nam je bliska upravo zbog slojevitosti izraza o skoroj budućnosti koja nam se u galopu približava.

Memoarski pisana, to je osobna ispovest antijunaka Robinetta Broadheada, lika apsurda ženskog imena, kojemu se osmehnula sreća. Početak romana Frederik Pohl je smestio na Zemlju koja je gotovo uništena ljudskim aktivnostima, ekološki onečišćena, a siromašno stanovništo preživljava u radnim kolonijama, u rudnicima, u kojima se proizvodi hrana ekstarkcijom ulja iz morskih školjaka, ugljena, nafte i drugih minerala. U takvim uslovima živi se kratko. Siromašno stanovništvo umire od različitih infekcija i ozleda zadobijenih tokom sposobnog radnog veka. Nasuprot njima malobrojni bogati sloj živi zaštićen pod kupolama, hrani se u restoranima i konzumira zdravu hranu. Ta fina distinkcija bogatih i siromašnih provlači se kroz celi roman. S obzirom na stanje koje vlada na Zemlji i uslova rada u rudnicima cilj je obogatiti se i osigurati  medicinski komplet koji omogućava medicinsku brigu, zamenu dotrajalih organa i kozmetiku organizma, a time i produženje životnog veka. Rad na Zemlji ne generiše dovoljno sredstava za osiguravanje medicinskog kompleta, pa su otvorene dve mogućnosti ili umreti ili dobiti na lutriji i promeniti život.



Rob ili Bob ili Robinette (ime ima varijacije tokom psihoterapije) kao mladić doživljava trauma kada ostaje bez roditelja, posebno  majke koja ga je nastojala sačuvati svesno se žrtvujući ali je on ujedno i sretnik koji dobija na lutriji i odluči promeniti svoj život. Cilj mu je postati svemirski istraživač, a doseg je Kapija koja to omogućava. Kapija je svemirska stanica u tunelima asteroida koju je izgradila iščezla izvanzemaljska rasa Heechee. Služila im je kao postaja za intergalaktičke brodove kojih je otkriveno više od hiljadu. Brodovi imaju posebnost, ciljna putanja im je nepoznata, programirani su tako da se vraćaju na mesto odakle su poleteli, rukovanje brodovima je delomično poznato. Posade se na Kapiju vrate bogate, bez ičega ili se uopšte ne vrate.

Bob kupuje kartu za Kapiju koja treba razrešiti njegovu budućnost. Kapijom vlada Korporacija koja sve kontroliše i na Kapiji se sve plaća; životni prostor, hrana, zabava, obuka i let u svemir. Korporacija na Kapiji profilno se ne razlikuje od korporacije na Zemlji, jedna eksploatiše svemirske istraživače, a druga izrabljuje u rudnicima hrane. Ukoliko nisi sposoban platiti boravak, možeš se prvim brodom vratiti na Zemlju, otići na svemirsko putovanje i eventualno se obogatiti ili jednostavno biti izbačen u svemir bez zaštitnog odela. Milosti nema.



Kapija je mogući izlazak iz siromaštva, nešto poput Zlatne groznice koja je zahvatila Ameriku početkom 19. veka. Intergalaktički let omogućen je letelicama Heecheeja, a cilj je pronaći dovoljno artefakata nestale civilizacije koji bi mogli biti upotrebljeni za poboljšanje ljudskog života ili otkriti nešto novo na području astronomije, kakvu novu galaksiju, sunca, život. Ljudska civilizacija je zavisna o artefaktima jer oni predstavljaju nadu i jedinu moguću alternativu. Pronađeni artefakti imaju različite cene zavisno o vrsti i količini koja je do tada pronađena. Korporacija plaća artefakte i pravo korištenja na njih. Međutim, artefakti ničemu ne služe osim kao eksponati muzeja Heecheeja.
Dva su paralelna toka radnje u romanu i vremenski su različita. Prvi je psihoterapija na Zemlji koju nad glavnim junakom provodi jedan program veštačke inteligencije, u sklopu je medicinskog kompleta, a drugi je prisećanje na boravak na svemirskoj stanici. Robinette, krajnje neprivlačan lik romana, nepouzdanog je karaktera, letargičan i asocijativan u smislu stvaranja čvrstih veza s drugima. Ustrajnom psihoanalizom pomoću asocijativnih slika psihoterapeut, kog su također konstruirali Heecheeji, super inteligentno računalo, nastoji mu pomoći utvrđujući što je dovelo do osećaja krivice potičući ga različitim metodama pristupa kako bi mu otklonilo osećaj krivice koji je uzrokovao Edipov kompleks i sve što je kod njega uzrokovalo koliziju osećaja. Robinette je u stalnom sukobu sa svojim jastvom, sa htenjima u rešavanju ekonomskog statusa koji je postignut uspešnim putovanjem u svemir, osećaja krivice zbog smrti majke, te pogibije žene koju je voleo. Njegov materijalni uspeh čini i lični neuspeh jer se ne može suočiti s posledicama svojih odluka. Prezasićenost osećajima ljubavi prema majci uzrokovao je manjak osećaja prema drugima, kada je zanemario prijatelja, žrtvovao posadu i ženu koju je voleo ostavljajući ih u vremenskoj petlji, otkrivši super-novu, ubivši ih u prostoru i vremenu, a kako bi spasio svoj vlasiti život. Ubistvo bez ubistva. Taj nedostatak empatije, letargija, nepouzdanost postupaka, sebičnost i prepuštanje neiskorištenom vremenu potisnuti su u dublje slojeve njegove svesti i okidač u obliku poruke na papiru, za vreme poslednje seanse, koji razrešava njegovo potisnuto jastvo, pa na kraju romana bogati Robinette obilato koristi usluge iz medicinskog kompleta u koji je bila uračunata psihoterapija i u potpunosti se oslobađa potisnute krivice nastavljajući životnim stilom bogatih Zemljana.



Autor se na početku romana pobrinuo da sadržajno pretpostavimo kako će roman završiti. Rešavajući zagonetku Heecheeja i Kapije kojom nas drži u napetosti do kraja romana, složenim pripovedanjem otkrivamo i razumevamo od čega se Robinette skrivao i šta se zapravo dogodilo na intergalaktičkom putovanju.

Zvjezdana Saje

izvor
                                             Frederik Pol, Kapija 2 ( prikaz) 

KAPIJA PDF 

2 коментара:

Kris Kelvin је рекао...

Uh, tek posle četiri godine sam ugledao ovaj prikaz jednog od mojih najomiljenijih sf romana. Pre svega, roman je ozbiljno umetničko delo. Ja ga doživljavam kao metaforu za ljudski život. Samo putovanje brodom Hičija je životni put nekog čoveka (ne zna se koliko traje, niti gde će ga, bez obzira na namere i želje odvesti, niti kada će se i kako završiti). Lajtmotiv kocke je obilno prisutan u romanu: glavni junak dobija na lutriji i tako odlazi na Kapiju, tamo se svi kockaju u "Plavom paklu", nekoj verziji kafane u svemiru, a i sama odluka da se krene na put brodom Hičija je lutrija, što samo podgreva Polovu zamisao da je čitav život kockanje u potrazi za glavnim zgoditkom (šta god to bilo). Glavni junak je odlično izvajan lik, daleko upečatljiviji od 99% likova u sf romanima. Pun je "minusa", odnosno kao što reče neki američki kritičar, najviše podseća na likove iz filmova Vudija Alena. Samo što se baš ne smejemo dok čitamo ovu knjigu, kao kad gledamo filmove spomenutog. Lik je to koga "krasi" kukavičluk prema životu, što naročito dolazi do izražaja pri donošenju važnih odluka u kojima se zahteva hrabrost. Susret sa vrhunskom astrofizičkom zagonetkom, crnom rupom, je ovde najveća metafora za to. Roman je i satira o korporativnom kapitalizmu, gde je profit najvažnija stvar u kosmosu, što danas 43 godine od objave romana imamo prilike da se uverimo. Iako je Pol pisac koji pripada nekoj starijoj generaciji sf stvaralaca, ovaj roman je napisao na vrlo moderan način. Osim što se prepliću različiti vremenski tokovi radnje, postoje umetnuti delovi kompjuterskog programa (Robinetovog psihijatra Sigfrida Fon Šrinka) i mali oglasi stanovnika Kapije, što, po meni, samo daje na širini i dubini ovog remek-dela.

L2 је рекао...

Hvala na opseznom komentaru.
Poz.

Постави коментар