04.01.2015.

Charles Dickens i London

 
Charles Dickens u svojoj radnoj sobi, 1859. godine,
  William Powell Frith,
Albert Museum Images
 
U kojoj je meri ovaj poznati pisac bio fasciniran viktorijanskim velegradom najbolje govori opštepoznata činjenica o njegovim noćnim šetnjama koje su mu služile kao relaksacija nakon dana napornog pisanja, ali i kao nepresušan izvor inspiracije. U pravilu bi krenuo nedugo posle ponoći iz Lambetha na južnoj obali Temze, preko mosta Waterloo ka pozorištu, području oko Drury Lanea.
Nastavio bi potom uz zatvor Newgate do Banka u srcu Cityja, gde bi skrenuo južno prema tržnici Billingsgate pa dalje do Borougha preko London Bridgea. Ostatak trase podrazumevao je šetnju uz zatvor King’s Bench i bolnicu Bedlam, te ponovo prelazak na severnu obalu, ovaj put preko Westmisterskog mosta.
Negde u zoru pisac bi napokon stigao do Covent Gardena, gde bi popio svoju jutarnju šolju kafe te otišao kući na kratki počinak pre novog napornog dana.
Specifična atmosfera viktorijanskog Londona, protkana maglom, plinskim svetiljkama, dimom iz stotina gradskih dimnjaka i zvukom kočija na granitnim kockama popločenim ulicama je zauvek ostala zarobljena u Dickensovim delima. Gradska kiša nema onaj sveži, prirodni ugođaj iz ruralnih krajeva:
Na selu bi kiša izazvala bujicu hiljada svežih mirisa, a svaka je kap nestajala pretakajući se u neku novu vrstu rasta ili života. U gradu je postajala tek izvor ustajalog zadaha; bolesna i mlaka, prljava masa koja se sleva ka kanalizaciji. 
( iz romana Little Dorrit / “Mala Dorrit”)
 
Fotografija Charlesa Dickensa iz 1843. Ova fotografija, snimljena tokom njegovog boravka u Americi, najranija je danas poznata fotografija čuvenog pisca


Pojedine su londonske lokacije i vinjete tako našle svoje ovekovečenje u Dickensovim romanima. Mesna tržnica Smithfield pozadina je scene iz Olivera Twista, kuda zli Bill Sikes vodi otetog dečaka, a isti će negativac svoj kraj dočekati na St. Saviour’s Docku, u blatnjavom ušću reke Neckinger. Fleet Street, stoljetno središte britanskog novinarstva (taj je epitet izgubilo tek nedavno, premeštanjem izdavačkih kuća na područje Canary Wharfa), spominje se u nizu romana poput Martina ChuzzlewitaDavida CopperfieldaOur mutual FriendaGreat Expectations i drugih. Jerry Cruncher iz Tale of two Cities, na primer, radi kao kurir i vratar u banci Tellson, koju je Dickens formirao po stvarnoj ustanovi Child’s Bank, smeštenoj također u ulici Fleet, nasuprot Temple Bara.



Fotografija Lambetha, četvrti po kojoj se Dickens često "smucao", iz njegova vremena. Ova fotografija iz perioda netom pre 1866. (kada su izgrađeni nasipi) delo je fotografa Williama Strudwicka a prikazuje kako je izgledala tipična londonska radnička četvrt na obali Temze



Područje bivših dokova na Temzi također nalazi svoje mesto u Dickensovim delima ponajviše zahvaljujući činjenici da je pisčev deda Christopher Huffam bio vlasnik radionice za šivanje brodskih jedara u ulici Gatford, južno od Canary Wharfa, a živeo je u obližnjem Limehouseu koji će svoje mesto naći u delima kao što su Dombey and Son ili Our mutual Friend. U ovom se potonjem romanu u više navrata spominje krčma Six Jolly Fellowship Porters Tavern, temeljena na poznatom lokalu The Grapes
.
Eel’s Pie Island maleni je otok u Temzi na području Richmonda, u to vreme još dalekog predgrađa. To se poznato izletište, nazvano prema danas srušenom ugostiteljskom objektu spominje u Nicholasu Nickelbyju, a obližnji Maids of Honour Row, niz terasastih trokatnica, obitavalište je gospođe Brandley u romanu Great Expectations. Camden Town, u kojem je Dickens proveo svoje najmračnije londonske godine, poprište je dela radnje romana Dombey and Son. Odrasli Paul Dombey će se vratiti na područje Stagg’s Gardensa u Camdenu, tražeći oronulu kućicu u kojoj je živela njegova dadilja, no neće je uspeti naći.

Čuvena je staretinarnica iz romana Old Curiosity Shop malena jednokatnica iz šesnaestog veka, a smeštena je u Portsmouth Streetu, u samom srcu Westminstera. Advokatske kancelarije i boravišta uistinu često spominjane lokacije u Dickenosvu opusu – dovoljno se prisetiti izjave gospođice Flite u romanu Bleak House, kada komentira ulaz u Lincoln’s Inn:


Zovem ga svojim vrtom. Leti je ovde baš fina senica.
Ovo su tek neke slučajno izabrane lokacije, pošto bi šetnja Dickensovim Londonom mogla uistinu dugo potrajati. Pisac koji je čovečanstvu ostavio svoj maestralni opus je iznimno zadužio grad u kojemu je rastao, stvarao i umro. U njegovom su stvaralaštvu uistinu retke scene koje se odigravaju izvan Londona – i po tome je Charles Dickens specifična pojava na svetskoj književnoj sceni.


 
Fotografija mladog dečaka koji glača cipele u viktorijanskom Londonu. Dickensova briga za dobrobit siromašnih porodicai posebno siročadi dovela je i do toga da je pisac podupirao rad "Shoeblack Society", organizacije nastale polovinom 19. veka, čiji je cilj bio naučiti decu kako obavljati pojedine poslove ne bi li uspeli zaraditi i prehraniti sebe i svoju porodicu
 
 
_____________________________________
 
 
iPhone Screenshot 1
 
DIKENSOV MRAČNI LONDON
 
Dark London aplikacija za iPad i iPhone koju su pripremili u Muzeju Londona
 
 
Dickens: Dark London aplikacija za iPad i iPhone koju su pripremili u Muzeju Londona


David Foldvari – Dickens Dark London App from Big Active on Vimeo.


 
 
 

Нема коментара:

Постави коментар